U nekoliko navrata vam donosimo priče članova našeg udruženja o tome kako su se priključili Prosvjetitelju. Ovom prilikom vam donosimo priču Muhameda Halilovića, našeg člana iz Živinica.
Rođen sam 3.9.1989. godine u Tuzli. Nakon osnovne škole upisao sam Behram-begovu medresu u Tuzli 2004. godine a istu sam 2008. uspješno završio. Nakon medrese upisao sam Filozofski fakultet, Odsjek za razrednu nastavu i tu sam diplomirao 2012. godine te dobio zvanje Profesor razredne nastave. Sada živim u Bašigovcima, općina Živinice, u porodičnom domu sa roditeljima, suprugom i jednogodišnjim sinom.
Supruga spona sa Udruženjem
U „Prosvjetitelju“ sam nešto manje od dvije godine, i moram istaći da je to jedan od značajnih perioda u mom životu. Na naše pitanje kako se sreo sa „Prosvjetiteljem“ Muhamed odgovara: To je jedno zanimljivo pitanje, inače kada sjedimo na sijelima kroz šalu kažemo da sam ja „Prosvjetiteljev“ zet. U 2013. godini sklopio sam brak sa svojom suprugom Seldinom, ona je inače članica „Prosvjetitelja“ još od poslijeratnog perioda. Dok smo ašikovali bio sam upoznat sa radom „Prosvjetitelja“ i potajno sam želio da budem dio tog vrijednog tima, i onda kada sam se oženio shvatio sam da je to prilika da se priključim Udruženju i da dam svoj doprinos u radu i aktivnostima. Hvala Allahu od tada sam član „Prosvjetitelja“. Moram priznati da sam toplo prihvaćen od svih u Udruženju i da sam se jako brzo adaptirao, prije svega zahvaljujući svom šuraku Semir efendiji, koji je na početku mog pristupanja „Udruženju“ bio spona između mene i ostalih.
Uvijek ću davati sve od sebe za naš boljitak
Kao što sam rekao jedna od spona između mene i „Prosvjetitelja“ bila je moja žendiba, i osim što sam dobio hairli suprugu dobio sam također i hairli društvo, hvala Allahu. Od samog pristupa Udruženju gledao sam uvijek da dajem sve od sebe, međutim uvijek sam smatrao da mogu puno više, upravo to govori da mi je „Prosvjetitelj“ jako važan te sam uvijek težio da učestvujem u svemu što je pod pokroviteljstvom Udruženja. Ono čega ću se uvijek sjećati jeste 10. juli 2013. godine, naime tada sam prvi puta sa Udruženjem učestvovao u organizaciji kolektivne dženaze za šehide Srebrenice (naravno onaj dio za koji smo mi bili nadležni u određenoj mjeri) te dočeka učesnika Marša mira i organizovanju zajedničkog iftara u našoj kancelariji u Srebrenici i tu sam vidio tu sponu između ljudi u Udruženju koju je jako teško opisati bilo kome. To jednostavno ostane urezano u srce i ne može se nikada zaboraviti.
To je samo jedan mali dio, svako naše druženje, humanitarne akcije ili bilo koji drugi projekti koje radimo imaju posebnu težinu, jer znate da to radite sa ljudima koje volite i koji vas vole, te da je to nešto što malo ko danas na dunjaluku ima, i jednostavno to ne dopuštate nikome da vam oduzme.
Nagrada je na budućem svijetu
Naše Udruženje koje je nastalo na zgarištu Genocida u Srebrenici je jedna institucija koja svima može biti primjer. To pokazuju i naši rezultati gdje vrijedni momci rade na uvezivanju Bošnjaka širom Bosne i dijaspore, a to se radi formiranjem „Prosvjetiteljevih“ timova koji djeluju i rade u svojim sredinama. Nama Bošnjacima u današnjem vremenu treba lider, ali istinski i iskreni lider koji će nas natjerati da se aktiviramo i da budemo društveno korisni, za mene taj lider jeste upravo „Prosvjetitelj“.
„Prosvjetitelj“ kao jedna društveno aktivna zajednica je dosadašnjim rezultatima pokazala svoju jačinu i kvalitet. Mi ipak moramo biti svjesni da svi članovi našeg Udruženja imaju svoje privatne obaveze, porodice, poslove i kada sve to saberemo mi ne smijemo biti nezadovoljni ostvarenim rezultatima. Ali kada pogledate unazad i vidite sve rezultate koje ostvarujemo kao Udruženje prije biste rekli da smo jedna uspješna firma nego Udruženje koji za svoj trud očekuju nagradu i platu na budućem svijetu i nikako drugačije.
„Prosvjetitelj“ oslonac Bošnjacima
Kada pričamo o budućnosti uvijek se moramo osloniti na dragog Boga, jer samo On zna šta će se desiti. Ali mi kao ljudi moramo planirati i težiti na ostvarivanju tih planova. Upravo najveće nade ja bih položio u „Prosvjetiteljev“ podmladak, jer upravo današnja djeca će za 15-20 godina nositi breme na plećima koje danas mi nosimo, a mi koji ćemo ako Bog da, tada biti iskusni pa ćemo im pomoći u savladavanju svih prepreka. Ja se iskreno nadam da će „Prosvjetitelj“ u budućnosti imati jednu od zapaženijih uloga na teritoriji Bosne i Hercegovine i da će biti oslonac Bošnjaka i svih iskrenih ljudi koji žive pod bosanskim podnebljem, te da ćemo zajedno svi biti to svjetlo na kraju tunela.