U subotu, 21. septembra u švicarskom gradu Zofingenu (Co-fingen) održana je, četvrta po redu manifestacija u organizaciji Udruženja «Muallim - Prosvjetitelj CH». Shodno programskim ciljevima i karakteru djelovanja, bila je to večer duhovnosti, edukacije, solidarnosti, afirmacije mladih i novih snaga, a poseban aspekt na ovakvim manifestacijam, posvećuje se borcima Armije R BiH. I ovog puta domaćin se potrudio da sve bude na visokom nivou, a poseban trud su uložile vrijedne članice ovog Udružen-ja, koje svaki put pripreme obilatu sofru.

Manifestaciju je moderirao Amar Jugović, mladić rođen u Švicarskoj, što je svakako za pohvalu, kako sa njegove strane da se odvažio na ovakav čin, a također od strane organizatora da mladim snagama pruža šansa. Skupu se prvi obratio predsjednik Udruženja za Švicarska Senad Džihanović, uputivši riječi zahvale svima koji na bilo koji način doprinose da se aktivnosti ovog Udruženja realizuju prema svojoj namjeni i svrhi. Posebno je istakao zahvalnost IZ, džematima, sponzorima, kao i MTV Igman koja ih vrijedno prati od početka.

Slijedio je set Ilahija i kasida u izvedbi hora džemata Haiden. U dvije godine svog postojanja , oni su pokazali, ako postoji ljubav i volja za nečim, da se rezultati veoma brzo uočavaju.
Prisutnima se ispred ovog Udruženja iz BiH obratio generalni sekretar Nerzudin Hajdarević. Istakao je podatke koliko se u protekle četiri godine realizovalo materijalne pomoći, te naglasio doprinos i na drugim poljima djelovanja, što zaslužuju samo riječi pohvale. Izrazio je želju, da im se uslišaju dove onih, kojima je pomoć dostavljena.

Glavni gost predavač bio je akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić. Dobro poznat kao odvažan, hrabar, naučno potkovan insan, održao je «Čas historije», koji je popraćen sa izuzetnim zanimanjem i nagrađivan aplauzima. Svako je otišao bogatiji sa novim ili proširenim saznanjima o bosanskom jeziku i Bosni kroz historiju od njenog postanka do današnjeg dana. Bilo je to jedno predavanje koje razbija predrasude, spinove, kako o kontinuitetu državnog okvira Bosne, tako i o trenutnom, pa i budućem stanju, koje se nastoji prikazati u negativnom kontekstu. Na koncu, uvjerio je auditorij, da Bosni kao državi, njenoj opstojnosti, nema bilo kakve opasnosti, jer svi povjesni, pravni, moralni, ljudski argumenti na našoj strani. Ono, što se može osporiti jeste manji bh entitet, njegov naziv i pravni okvir, istakao je akademik Kurtćehajić, što je popraćeno gromoglasnim aplauzom.

Zapaženo izlaganje održao je i imam ovdašnjeg džemata Haiden Basri ef. Redžepi.

Kroz uvodne napomene o stanju muslimana današnjice, njenim razlozima, govorio je o tri najvažnija aspekta za jednu zajednicu. Tako je obradio tri stuba na ona počiva i opstaje a to su: Vjera; jedinstvo i domovina.Sve tri teze je temeljito obrazložio, postavio u kontekst, kako Bosne tako i cjelokupnog Ummeta. Sa nekoliko prelijepih kasida, novoimenovani imam džemata Zug (Cug) Hajrudin ef. Mujkanović je pokazao, da je ovaj džemat, kao i IZ Bošnjaka CH, dobila kvalitetnog imama, ne-go i vrsnog izvođača duhovnih pjesama.

Na ovakvim manifestacijama sa velikim poštovanjem se uvi-jek čeka obraćanje pripadnika Armije RBiH. Ovog puta gost je bio predsjednik Udruženja “Zlatni ljiljani” gospodin Aljo Bošnjaković. Vojnički, gordo i ponosno, sa puno pouzdanja je govorio o našim borcima, dijeleći mišljenje akademika, da Bosni i Hercegovini, nikad niko više ne može prijetiti, udarati na njenu teritorijalnu cjelovitosti i državnost.

Jedino, na što se požalio je trenutno «razvlačenje pameti» bor-cima i generalima Armije RBiH, kroz iscrpljujuća suđenja i montirane političke procese. Ovoj kategoriji treba sistematski pomoći, kako kroz fondaciju, tako i kroz sistem. Trenutno je sudstvo i tužilaštvo u rukama nebošnjaka, te se na svaki način želi kompromitovati časna borba Armije RBiH, na što se mora odlučno reagovati.

Program je završen dovom koju je proučio također novi imam u džematu IZBA Oberfelden hafiz Armin ef. Harbaš.

Preuzeto sa: Bošnjaci.net

Datum: 18.9.2019.godine
Pripremio: Almir Glavić

Za „Prosvjetitelj“ govorila: Lejla Alić Šehović

Novi projekat našeg Udruženja pod nazivom "Društveni aktivizam", ima za cilj posjetiti, ugostiti i intervjuisati dokazane aktiviste, patriote, prijatelje, simpatizere i aktivne članove našeg Udruženja, koji svojim radom, trudom, zalaganjem, požrtvovanjem, mogu da budu primjer ostalima kako se gradi svoja domovina, kako se unaprjeđuje vlastita zajednica, te kako se istinsko rješenje za sve probleme krije u djelovanju, a ne u kritikovanju, indolentnosti, nezainteresovanosti, lijenosti i pesimizmu. Širenje dobrog, pozitivnog primjera, ličnim radom i trudom, dugoročno može uroditi samo dobrim rezultatima. Širenje pesimizma, s druge strane, ne rezultira ničim drugim osim pesimizmom, onim individualnim, ali i onim kolektivnim. Lejla Alić Šehović jedna je od aktivnih članica Udruženja za afirmaciju Univerzalno-pozitivnih vrijednosti "Prosvjetitelj", osoba koja, iako živi u federalnom dijelu Bosne i Hercegovine, pokušava na sve moguće načine doprinijeti razvoju svijesti ali i savjesti Bošnjaka po pitanju položaja njihovih sunarodnika u manjem bh.entitetu. Kada je njeno članstvo u Udruženju u pitanju, Lejla već dvije godine izdvaja dio ličnih sredstava za potrebe projekta podrške razvoju i porastu nataliteta Bošnjaka u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, odnosno za projekat pod nazivom "3B" (Bošnjak Baby Boom).

Odlučili smo ugostiti Lejlu, i pružiti joj priliku da prenese poruku Bošnjacima, kako iz domovine, tako i Bošnjacima bh.dijaspore. 

Prosvjetitelj: Možete li se našim čitaocima predstaviti, kako bi se bolje upoznali sa Vama?

Lejla: Na samom početku, es-selamu alejkum članovima Udruženja “Prosvjetitelj Muallim” Srebrenica, kao i ostalim pratiocima aktivnosti i rada Udruženja. Moje ime je Lejla Alić Šehović. Rođena sam u Tuzli, gdje i danas živim. Po zanimanju sam diplomirani pravnik. Porodična sam osoba i majka 24.godišnjaka. Kao i na većinu Bošnjaka, protekla agresija na našu domovinu ostavila je veliki pečat i na mene i moj život. Agresiju  sam dočekala kao učenik završnog razreda Srednje škole te sam svoje dalje školovanje planirala nastaviti u Sarajevu na Pravnom fakultetu. Naravno, kao i većinu iz moje generacije rat me je pomeo u planovima. Period rata sam provela u Tuzli gdje smo već 1992.dočekali rodbinu iz Podrinja, dijeleći sa njima težinu muhadžirskog života. Ne daj Bože nikome. Za vrijeme rata zasnovala sam i brak te 1995. godine postala majka.    U postratnom periodu uz rad i porodične obaveze vanrednim studijem sam završila i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Svoje radno iskustvo sam sticala radeći različite poslove, a sami početak me veže za obavljanje poslova svoje struke volonterskim, a danas profesionalnim radom. 

Prosvjetitelj: Već gotovo dvije godine podržavate naš projekat pomoći razvoju nataliteta na prostoru manjeg bh.entiteta. Vaša finansijska podrška pruža se na mjesečnoj bazi i zaista mnogo znači za održavanje kontinuiteta u realizaciji, kako smo ga nazvali „3B“ projekta (Bošnjak Baby Boom). Šta Vas je ponukalo da podržite ovaj projekat, i kada se desio Vaš prvi susret sa našim Udruženjem?

Lejla: Prvi susret, odnosno saznanja o Udruženju “Prosvjetitelj Muallim” Srebrenica sam dobila od moga sina, koji je takođe Vaš član. Prije svega, da bi odgovorila na Vaše pitanje ne mogu, a da ne pomenem uređenje  države BiH u kojem živimo posljedne 24 godine. Naime, riječ je o oktroisanom, odnosno građanima BiH nametnutom uređenju  te sama činjenica da je neko iz Federacije, a neko iz manjeg BH entiteta nije rezultat naše volje već nametnutog tzv. Mirovnog sporazuma. Stoga, ja kao prirodno biće, Bošnjakinja, osjećam pripadnost državi Bosni i Hercegovini. Takođe, činjenica da neko živi u federaciji, a neko u manjem BH entitetu nije njegovom voljom rezultiralo. Stoga, Bošnjaci se ne mogu dijeliti na one iz manjeg ili većeg entiteta.  Dalje, svi moramo biti svjesni značaja i uloge povratnika u manji BH entitet.Dakle, povratak je jako važan.Povratkom opominjemo one koji su naš egzodus planirali, željeli I sve radnje usmjerili na navedeno da nisu uspjeli u svojim namjerama.

Dakle, kada sam u januaru 2018. godine zijaretila Udruženje u Srebrenici kom prilikom smo razgovarali o samoj ulozi i značaju povratnika u manji BH entitet te kada sam iznijela ideju o podršci svih zaposlenih u Federaciji BiH u visini od 1% neto primanja povratnicima u manji BH entitet, rečeno mi je da slično tome, odnosno, projekat u Udruženju pod nazivom 3B već postoji, te da ukoliko želim, istome mogu dati podršku. Naravno, da sam isto i prihvatila jer je projekat upravo identičan mom prijedlogu. I danas smatram da bi federacija trebala ozakoniti obavezu zaposlenih da izdvajaju 1% neto plate za podršku povratku. Sjetimo se samo svih izdvajanja u ex yu kada su građani BiH izdvajali za projekte od Slovenije do Makedonije. Stoga, ne treba nam biti ni teško podržati projekte očuvanja i prisutnosti Bošnjaka na cijelom teritoriju BiH te je projekat Udruženja pozitivno rješenje za sve one koji poimaju značaj države BiH za bošnjački narod, jer državu osim teritorija čini i narod, pa je važnost prisutnosti naroda jednaka važnosti očuvanja teritorija.

Prosvjetitelj: Udruženje za afirmaciju Univerzalno pozitivnih vrijednosti „Prosvjetitelj“ djeluje već više od 25. godina. Protekle, 2018.godine, obilježili smo 25.godina rada i djelovanja. Kada je u pitanju Vaša porodica, Vaš sin Haris, također je aktivan član našeg studentskog tima. Kakvi su Vaši utisci o radu našeg Udruženja? Kako Vi, kao naš dugogodišnji simpatizer i prijatelj gledate na našu ulogu u manjem bosanskohercegovačkom entitetu i dosadašnji rad?

Sam naziv Udruženja, ali i korijeni nastanka istog zaista predstavljaju Univerzalno pozitivne vrijednosti te u toku agresije i za vrijeme genocida Udruženje je imalo svoj značaj jer zaista u nemogućim uslovima života trebalo je preživjeti, a što su neki, hvala Bogu, i uspjeli. Danas Udruženje provodi aktivnosti na jedan drugačiji način, ali opet “Univerzalno pozitivne vrijednosti” su osnovna karakteristika Udruženja. Što bi se među našim narodom reklo - da vas nema moralo bi vas se izmisliti. Stoga, zahvaljujem svim ljudima osnivačima I članovima Udruženja koji institucionalno kroz udruženje ne dozvoljavaju da se ljudske osobine - altruizam i empatija zatru. Iskreno se nadam da će Udruženje I dalje uspješno voditi sve svoje aktivnosti I biti od pomoći svim povratnicima u stanju potrebe. Takođe, vaši projekti su uvijek smisaono postavljeni, a pružena pomoć je trajno rješenje za ljude u stanju potrebe, jer se ista ne ogleda u kratkoročnim davanjima, već dobro osmišljenim projektima, tako da osoba kojoj je ista upućena rješava svoj ekonomsko-socijalni status dugotrajnije. Svakako, zahvaljujem i svim donatorima Udruženja, jer bez njih Udruženje ne bi moglo uspješnoprovoditi svoje aktivnosti.

Prosvjetitelj: Svima su nam, manje-više poznate teškoće sa kojima se stanovništvo u našoj zemlji suočava. Tu su nezaposlenost, korupcija, siromaštvo, nestabilna politička situacija, odlazak mladih i mnogi drugi problemi.Naše stanovništvo sve više se bavi kritikovanjem takvog stanja, dok s druge strane imamo i one koji su se odlučili poduzeti nešto konkretno i pomoći društvu u kome živi.Vi ste jedna od tih osoba. Međutim, zanima nas Vaše gledište na opće stanje u zemlji, stanje stanovništva, mentalitet našeg naroda. Kako Vi, kao društveno aktivan građanin gledate na takvu situaciju?

Već sam u ranijem izlaganju navela svoj životni put. Svi mi planiramo, želimo maštamo, sanjamo. Za sve se treba dobro potruditi I mnogo čega odreći da dođemo do nekog cilja. Međutim, od mnogih sam čula da ne žele raditi za malu platu ili ne žele raditi u privatnoj firmi. Mene to iskreno razljuti svaki put, jer sam sve te faze prošla. Dakle, radila sam i kao volonter, i za simbolične plate, i u privatnim firmama. Svo vrijeme sam prolazila edukacije, imala porodične obaveze.

Znam da je agresija na našu državu poremetila mnoge vrijednosti. Uništila je porodice, domove, pomjerila ljude sa njihovih ognjišta. Trebalo se navići na nove uslove života, kako za one koji su otišli iz zemlje tako i one koji su tu ostali. Svako ima svoju životnu priču.

Međutim, rat je prestao 1995.godine. Ja se više kritički mogu osvrnuti na postratni period kada smo imali nove šanse, ali ih nismo adekvatno iskoristili. Na žalost, taj period je protekao u tzv.genocidnoj privatizaciji kada su mnogi sinovi ove države prevareni. Stoga danas imamo masu nezaposlenih izvaranih boraca, radnika, sa jedne strane I preko noći rođene kapitaliste. Ova očigledna nepravda svakako da izaziva nezadovoljstvo sistemom, državom.

Takođe, i korupcija je jedan karcinom društva koji jede državu u postratnom perioduna način da sami siječemo granu na kojoj sjedimo.Naravno, da je rezultirala i odlaskom mladih što je jedan nonsens za državu koja je ionako izgubila veliki broj svojih državljana. Jako je tužno slušati i gledati da djeca čiji su očevi ostavili svoje kosti ili mladost u rovovima odlaze njegovati stare Nijemce, Švede, Austrijance. Međutim, smatram i da je jedna od negativnih osobina našeg naroda defetizam. Defetizam bi svakako bio luksuz da nemamo mogućnosti odlaska te smatram da olahko predajemo ono što su naši izborili i odlazimo u neke doduše ,uređenije i mirnije sisteme. I zaista tamo negdje naši ljudi rade i po nekoliko poslova jer imaju nove i veće šanse. Dakle, uređeniji i sigurniji sistem bi vratio mnoge naše državljane svojim kućama samo kada bi imali jednake šanse za zaposlenje.

Naravno, preduslov za otvaranje novih radnih mjesta je i stabilnija politička situacija. Mi i danas, 25 godina nakon rata imamo kontinuirano pozivanje na rat, zveckanje oružjem, otvorene prijetnje javnih ličnosti što je još jedan nonsens u BiH. Dakle, Nijemci se i danas izvinjavaju i plaćaju jevrejima za holocaust dok javne ličnosti komšijskih I susjedskih zemalja, koje ne da se nisu izvinule, štetu namirile, već i danas otvoreno, javno, iz pozicije javne ličnosti pozivaju na nove različite atake na našu zemlju. Naravno, svi oni su svjesni svojih geopolitičkih položaja u kršćanskoj Evropi u odnosu na nas, tako da nesmetano provode svoju tihu kontinuiranu agresiju i 25 godina nakon agresije i genocida. Ali, ponavljam, mi nemamo vremena za čekanje boljih vremena, mi moramo individualno djelovati na poboljšanju svoga statusa te pomoći i drugima kada smo u mogućnosti da njihov status bude bolji.

Svakako, to nećemo postići sjedenjem u nargila barovima niti kladionicama.To su dvije stvari koje bih prve ukinula, uz ponudu alternativnog rješenja mladim ljudima.

Prosvjetitelj 5: Koliko, po Vašem mišljenju, zaista nešto može da uradi jedan pojedinac u ovom društvu?

Na ovo pitanje ću odgovoriti na način da ću podsjetiti na priču o malom mravu: Za vrijeme Sulejmana a.s. zapali se jedan dvorac. Požuriše svi da ga gase donoseći vodu. U tom metežu svi ostadošeni zapanjeni kad vidješe da je i mali mrav ponio vode koliko je mogao. Upitaše ga:" Mali mrave zašto se mučiš i donosiš vodu koja gotovo ništa ne doprinosi gašenju ovog velikog požara?" Mrav im odgovori:" Ja ovim želim da Allah vidi na čijoj sam strani."Dakle, budi mali mrav.

Prosvjetitelj 6: U Srebrenici se svake godine održava „Marš Mira“. Da li ste ikada bili učesnik Marša Mira ili prisustvovali dženazi u Potočarima 11.jula? Ako jeste, kakve ste osjećaje ponijeli sa tog mjesta, i šta možete poručiti onima koji nisu posjetili Memorijalni centar u Potočarima?

Kako je moje porijeklo satkano od predaka iz Istočne Bosne, ali i Istočne Hercegovine ja sam uglavnom odlazila u Zvornik, Divič, Šepak, Janju, Trebinje, Bileću. Moja prva posjeta Srebrenici je bila 2018. godine te druga 2019. godine. Nisam nikada bila učesnik Marša mira, ali sam posjetila Memorijalni centar u Potočarima.  Memorijalni centar u Potočarima za porodice ubijenih u genocidu predstavlja mjesto na kojem će zijaretiti svoje najdraže, proučiti im Fatihu. Stoga je veliki značaj pronalaska masovnih grobnica o okojima se I danas mudro šuti. 

Za čovječanstvo Memorijalni centar u potočarima predstavlja opomenu na stepen zla kojim ljudski rod može da raspolaže što za normalnog, civilizovanog čovjeka ne bi smjela biti osobina.Inače, genocid koji se desio u Srebrenici, ali i Prijedoru, Foči, Višegradu, … za sve Bošnjake predstavlja genocid nad Bošnjacima, koji se geografski desio tamo gdje je ruka zla imala priliku da ga I počini. Ne smije niti jedan Bošnjak reći “nije to moj genocid” već mora biti svjestan da je to baš genocid nad svima nama koji se geografski desio u određenim mjestima. I znati da genocid nije geografski pojam, već ima sasvim drugu konotaciju. Stoga, dužnost svakog Bošnjaka je da posjeti Memorijalni centar u Potočarima i upozna svoja pokoljenja o svim dešavanjima od Drine do Une 90tih godina. 

Prosvjetitelj: Sigurni smo da pratite društveno politička zbivanja na prostoru manjeg bh. entiteta. Bošnjaci povratnici, njihova djeca, naši imami, u poprilično su nezavidnom položaju. Tu su zabrane po pitanju maternjeg jezika, nacionalne grupe predmeta, napadi na imame i Bošnjake povratnike i mnogi drugi problemi. U čemu se, po Vašem mišljenju, nalazi rješenje ovih problema?

Naravno da sam upoznata sa pojavama negiranja bosanskog jezika, nacionalne grupe predmeta, te da pratim napade na imame posebno u Trebinju, Blagaju, i sl. Ni najmanje nisam iznenađena ponašanjem u odnosu na povratnike i imame jer da su drugačiju politiku vodili od fašističke, 90tih ne bi smo ratovali. Dakle, radi se o nastavku politike započete 90tih koja traje i danas pod plaštom dejtonskog mirovnog sporazuma. Stoga, suprotnu stranu smo sublimirali više puta te da je ne pominjemo i danas. Vratimo se na nas. Šta je to što nedostaje Bošnjačkom korpusu? Upravo povratak, ali onaj masovni i reakcija na svaki pokušaj negiranja, napada I sl.

Da su se Bošnjaci u prijeratnom broju vratili u svoja rodna mjesta te da na svaki pokušaj reaguju oštro, organizovano, mnoge stvari se ne bi smjele ponavljati. Suprotna strana će pokušavati ali kada odreaguješ ali na adekvatan način neće više smjeti. Evo npr. ja sam vezana za Trebinje i znam da se u junu desio napad na trebinjskog imama. Dosta trebinjaca živi i radi u sjevernoevropskim državama, ali osnovano znam da su od maja do oktobra u Trebinju. Ja sam očekivala protest trebinjskih Bošnjaka pred Opštinom, MUP-om, sl. Niko se nije niti oglasio. Dakle, dato je zeleno svjetlo fašistima da ponove napad. Zašto? Pa zato što Trebinjski Bošnjaci nisu na prethodni ni “A “rekli. Za razliku od Bošnjak, Srbi su u Drvaru odmah zaprijetili i skup nije održan. Od Međunarodne zajednice možemo očekivati samo kritike, ali ne i pomoć i razrješenje problema.

Prosvjetitelj 8: I naše posljednje pitanje. Nekoliko puta ste do sada boravili u Srebrenici, obišli nekoliko mjesta, upoznali ste se sa ljepotama Srebrenice kojih zaista ima mnogo, i nažalost, to su većinom neiskorišteni potencijali. Šta Vas se najviše dojmilo u Srebrenici, i kakve ste utiske sa sobom ponijeli pri povratku iz Srebrenice?

Ja sam inače zaljubljenik u svoju domovine i kada god putujem od Drine do Une, uživam u ljepotama Bosne, ali I Hercegovine. Srebrenica je jedno lijepo bosansko mjesto sa dosta potencijala. Ljetos smo posjetili i jezero Perućac, i izvor Gubera, boravili u predivnom Hotelu Alić. Oduševljena sam prirodom, šumama, rijekama. Molim dragog Boga da naša država i naš narod dočekaju da nam sistem bude bolje uređen, da živimo od svoga rada i truda i da naša djeca imaju budućnost u svojoj domovini. Možda mi nećemo imati savremene fabrike u kojima rade roboti, ali naše gostoprimstvo, naša kuhinja, naši prirodni potencijali mogu privući mnoge turiste. Takođe, naše plodne njive mogu hraniti Evropu. Dakle, poljoprivreda, stočarstvo, turizam, mogu izvesti ovaj narod u bolju budućnost. Tu su i rijeke čiji potencijal treba da se koristi, za razliku od trenutnog stanja. Malo dobre volje i puno upornosti može nas dovesti do željenog cilja.

Početkom mjeseca Septembra tekuće 2019. godine, općinski tim Kladanj Udruženja "Prosvjetitelj" je prema ustaljenoj tradiciji, organizovao i u djelo sproveo projekat kupovine školskog pribora za učenike osnovne škole od prvog do devetog razreda.

Kao u protekla četiri projekta, članovi udruženja su aktivno učestvovali u realizaciji projekta čija je vrijednosti bila blizu 1.000,00 KM.

Nastavnica Fadila Tulumović je u saradnji sa svojim radnim kolegama pružila nesebičan doprinos, u organizacionom smislu, da školski pribor obraduje one kojima je zaista bio neophodan.

Shodno tome, ovim malim ali značajnim projektom obradovan je 41 učenik kojem je školski pribor bio potreban za lijep i uspješan početak nove školske godine.