U povodu jučerašnje najave podnošenja krivične prijave protiv Koalicije “1.mart” na čelu sa Emirom Suljagićem, reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa je izjavio:

-  Muhammed  (a.s.) nas poučava da je moralna obaveza svakog punodobnog insana da se bori protiv nepravde u društvu jezikom ako ne može rukom, odnosno srcem ako ne može jezikom, ali to je stanje najslabijeg morala. Južnoafrički biskup Desmond Tutu je kazao: “Ako smo neutralni u odnosu na nepravdu, onda smo se opredjelili na stranu tlačitelja…”. Nažalost, Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta, ne samo da nije digao glas protiv nepravde koju provodi Željka Cvijanović protiv Koalicije “1. mart” na čelu sa Emirom Suljagićem, već je javno stao na stranu tlačitelja i tako učinio Hesinški komitet irelevantnim u njegovoj misiji borbe za ljudska prava. Razumijemo potrebu Srđana Dizdarevića da bude na liniji srpske politike, ali ne prihvatamo da se međunarodna institucija Helsinškog komiteta zloupotrebljva za lične i privatne interese. Srđan Dizdarević nije imao potrebu da u ime Helsinškog komiteta osudi brutalnost srpske policije nad bošnjačkim ženama i majkama šehida u Kravicama kod Bratunca, ali je imao potrebu da se oglasi i osudi Koaliciju  “1 mart” i Emira Suljagića zato što se usudio, da se bori za osnovna ljudska prava Bošnjaka u manjem bosanskom entitetu. Svaki savjestan i odgovoran čovjek treba da stane na stranu ugroženih, a to su Bošnjaci u manjem bosanskom entitetu i osudi pristrasnost i neosjetljivost prema ljudskim pravima Helsinškog komiteta, kojeg predstavlja Srđan Dizdarević – kaže se u izjavi dr. Cerića.

 

Informativna sluzba SBK

     Osporavanje prava na dobijanje jedinstvenog matičnog broja novorođenoj djeci predstavlja najgrublje kršenje temeljnih ljudskih prava. Time se direktno ugrožavaju pravo na slobodu kretanja, pravo na državljanstvo, pravo na život i zdravstvenu njegu. Suprostavljanje takvim oblicima diskriminacije predstavlja ne samo pravo već i obavezu svakog moralnog i odgovornog građanina.

        Međutim, smatramo da se u javnosti ovom pitanju pristupa dosta paušalno i bez dovoljno jasne prezentacije ključnih činjenica ovog vještački kreiranog problema, kako po pitanju njegove formalno-pravne pozadine, tako i kod postavljanja zahtjeva građana kojima je ovo pravo grubo uzurpirano. Problem s JMBG nisu kreirali „političari“, već „srpski političari“.

        Stoga, radi cjelovite informacije, želimo obavijestiti javnost da je aktuelni problem s jedinstvenim matičnim brojem direktno kreiran od strane srpskih predstavnika u vlasti sprječavanjem odgovarajuće provedbe Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa osporenim članom 5. Zakona o jedinstvenom matičnom broju.

          Naime, umjesto da se postupi u skladu sa sadržajem Odluke Ustavnog suda i da se osporeni član 5. Zakona o jedinstvenom matičnom broju prilagodi entitetskom Zakonu o teritorijalnoj organizaciji RS-a iz 2009. godine, srpski ministri u Vijeću ministara BiH, te srpski poslanici i delegati u Parlamentarnoj skupštini BiH, zloupotrebljavaju odluku Ustavnog suda i putem ucjena i pravnog nasilja nastoje preoteti još jednu nadležnost institucija Bosne i Hercegvoine.

        Dakle, problem s jedinstvenim matičnim brojem nisu kreirali „političari“, kako se to najčešće plasira u javnosti, već „srpski političari“, koji na sve moguće načine i u svakom trenutku nastoje provoditi velikosrpsku politiku u Bosni i Hercegovini i davati obrise državnosti onome što je nastalo na agresiji i genocidu.

         Duboko smo uvjereni da je srpska politika već kod donošenja Zakona o teritorijalnoj organizaciji RS-a iz 2009. godine, pažljivo isplanirala ovu perfidnu tehniku preotimanja pojedinih državnih nadležnosti izazivanjem kriza i blokada kao što je ova s jedinstvenim matičnim brojem, s obzirom da je u redovnom zakonodavnom postupku u Parlamentu BiH takvo nešto posve nerealno. Isto smo tako uvjereni da su na redu nove blokade i ucjene, ovoga puta sa Izbornim zakonom BiH, koji je Ustavni sud BiH osporio na identičan način.

            Ukazujemo na činjenicu da su glasanjem za Privremenu odluku Vijeća ministara o utvrđivanju registracionih područja od 5. juna ove godine, ministri iz SDP-a i SBB-a podržali sporne principe utvrđivanja registracionih područja isključivo u okvirima entitetskih linija razgraničenja, čime je stvoren dodatni manevarski prostor za zakonska rješenja usmjerena protiv države Bosne i Hercegovine.

     Sredoje Nović treba krivično da odgovara

         Kao najodgovorniju osobu za ovaj vještački kreiran problem s jedinstvenim matičnim brojem smatramo ministra civilnih poslova BiH Sredoja Novića, te ovim putem pozivamo bošnjačke predstavnike u vlasti, kao i građane čija su prava uzurpirana, na podnošenje krivičnih prijava protiv istog zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja.

        Sredoje Nović, u funkciji nadležnog resornog ministra, po treći put predlaže nacrt izmjena zakona o jedinstvenom matičnom broju, koji nije u skladu sa sadržajem odluke Ustavnog suda BiH, već predstavlja njenu zloupotrebu, uvodeći time izmjene predmetnog zakona u domen političkih manipulacija i pravnog vakuuma. Takvim djelovanjem grubo su prekršena temeljna ljudska prava novorođene djece, što je za posljedicu imalo smrt jednog, te ozbiljne zadravstvene rizike po život drugog djeteta.

          Također, ministar Sredoje Nović je, u funkciji nadležnog resornog ministra, propustio da djeluje i zaštiti ustavni poredak Bosne i Hercegovine i kada je Dopunom Uredbe Vlade RS-a o utvrđivanju registracionog područja za određivanje jedinstvenog matičnog broja od 10. maja ove godine državnoj Agenciji za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine naloženo provođenje navedene uredbe vlade ovog entiteta.

Pozivamo bošnjačke poslanike i delegate u Pralamentarnoj skupštini BiH da ni po koju cijenu ne pristanu na velikosrpske ucjene. Glas za zakon po mjeri ministra Sredoja Novića i njegovih nalogodavaca glas je za destrukciju Bosne i Hercegovine i njenog ustavnog poretka.

Udruženje „Aktivna bošnjačka mreža“, Sarajevo
Udruženje „Mladi Muslimani“, Sarajevo
Udruženje „Prosvjetitelj“, Srebrenica
Udruženje „Bosanski akademski krug“, München

17. juli 2013. godine

Povodom incidenta koji se dogodio u Kravici 13. jula ove godine, a u kojem su majke Srebrenice grubo sprečavane da uđu u nekadašnju zemljoradničku zadrugu, kao jedno od stratišta u tom mjestu, Muftijstvo tuzlansko izdaje je saopćenje za javnost u kojem se kaže:

- Muftijstvo  tuzlansko osuđuje incident koji se dogodio u subotu 13. jula ove godine, kada je specijalna policija RS-a nasrnula na predstavnice udruženja žrtava Genocida u Srebrenici, pokušavajući ih spriječiti da posjete jedno od stratišta u Kravici, u kojem je stradao veliki broj Bošnjaka.

Naročito teško pada što se to dogodio u danima kada cijeli svijet saosjeća sa žrtvama Genocida u Srebrenici, posebno s majkama žrtava, koje su iscrpljene od traganja za posmrtnim ostacima svojih najmilijih i od majčinske tuge koja nesmanjeno traje već osamnaest godina.

Naše ogorčenje je veće i time što je MUP RS onemogućio majkama da dostojanstveno posjete ovo mjesto u danima ramazana, u kojima su muslimani u posebnom duhovnom miru i kada incidenti ovakve vrste narušavaju taj mir.

Ovakvim i sličnim postupcima ne doprinosi se uspostavljanju stabilnog mira, niti ublažavanju stravičnih posljedica Genocida u Srebrenici, na čemu bi svi, naročito policija, trebalo da predano rade, stoji u saopćenju Muftijstva tuzlanskog.

rijaset.ba

 Juče smo na našoj stranici objavili tekst preuzet sa portala diwan-magazine.com, isti tekst je proširen fotografijama i tekstom iz životnog puta Mehdina Jakubovića koji se nalazi u dnevniku koji je vodio. Donosimo Vam nastavak priče o životnom putu Srebrenog štita, podrinjskog gazije, a tekst se nastavlja dalje od događaja u mjestu Buljim poslije pada ne/žaštićene UN enklave Srebrenica 11. jula 1995.g.

BULJIM

                 Mjesto zvano Buljim po početku granatiranja i paljbe sa četničke strane počele su padati prve žrtve. Dobijam informaciju da je poginuo jedan moj učenik od 13 godina na navedenoj livadi. Srce se zgrčilo, sledilo. Bez teksta sam. Samo prije nekoliko sedmica sam njemu i ostalima držao lekcije iz borilačkih vještina, islama, civilne zaštite u takozvanoj (ne)zaštićenoj zoni UN-a. Inna lillahi ve inna ilejhi rađiun. Čista duša i neuprljana, akoBogda, vraća se svome Gospodaru, pomislio sam. U nastavku granatiranja pada granata neposredno od nas. Od silne eksplozije rasprštilo se kamenje. Pogodio me kamen u glavu, potiljak, preko savijenog vojnog kačketa. Pao sam na zemlju kao pokošen, misleći da je geler. Pipam po potiljku, nema krvi, ali postoji jedna velika rupa na kapi koju još čuvam kao uspomenu na taj događaj. Kada je sudbina čovjeku da još živi, kroz iglene uši se provlači. Kako se kaže u predajama „Kada bi snopovi strela (čitaj metaka, gelera) letilo prema tebi neće te usmrtiti ako ti nije suđeno.“

PRELAZAK JADRA

Sljedeća pepreka bila je preći putnu komunikaciju na potezu Kasaba - K.polje i rijeku Jadar. Nakon što smo uspješno prešli asfalt ispod Mravinjaca, mjesto gdje je druga destinacija konačenja na Maršu mira, morali smo preći nabujali Jadar. Vrlo jaka i žestoka fizička prepreka koju smo uz Allahovu pomoć prebrodili i zaputili se ka Udrču, najvećoj planini na tom prostoru.

UDRČ

Djelimično ulaskom na Udrč prvi dio teškog puta je okončan. To i nije bilo teško prvoj grupi koja je naoružana, jer se teško ko mogao suprotstaviti takvoj jednoj grupi boraca, sastavljenoj od diverzantskih jedinica iz svih podrinjskih brigada. Problem je rasuta kolona od Buljima do Udrča.


DEBELA BUKVA

Iza nas je ostalo na hiljade naših saboraca i civila. Još uvijek nerazjašnjen slučaj takozvane „Debele bukve“ , eksplozije koja se dogodila kod nje, i najveće rasulo kompaktne grupe koja je krenula iz Srebrenice. Boraca i civila sada je bilo na sve strane, 30 kvadratnih kilometara rasutih po manjim i većim grupama. A žrtava je do sada već bilo i previše.


PRVA ČETNIČKA ZASJEDA NA SNAGOVU

Sljedeća najjača zasjeda je bila na Snagovu, mjesto Marčići iznad Zvornika. Zasjeda koju smo uspješno neutralizovali i zarobili vođu te grupe, komandira.


KRIŽEVAČKE NJIVE I KERAMET U OBLIKU LEDA

Križevačke njive, mjesto iznad Zvornika, gdje se slobodno može reći da je bila izravno Allahova intervencija. Naime, najedanput je počeo da pada led pračen gustom maglom i kišom, i to samo na nekoliko kvadratih kilometara taman gdje su se nalazili tenkovi iznad Baljkovice i gdje se pokušavalo priči, ali nije moglo. Allahovim davanjem leda i takvih meteo uslova je pogodovalo da se neutrališu tenkovi i stvori uvertira ili preduslovi da se krene u odlučujuću bitku, proboj ka Nezuku, koji je bio pod kontrolom Armije BiH. Led i kiša su dobrodošli i za osvježenje, jer su ljudi od nespavanja i izmrcvaljenosti ostajali na mnogim mjestima bez mogućnosti da ih se probudi. Ali ovaj led i hladna kiša i takvi meteo uslovi nisu dozvolili da više bilo ko zaspi. Maksimalno razbuđivanje pred konačnu bitku na Baljkovici. Takvi meteo uslvovi su ovlažili list pa se nečujno moglo vrlo blizu doći neprijatelju.

PROBOJ NA BALJKOVICI

Baljkovica, posljednje uporište četničko. Gotovo neizlazna situacija. Tako blizu, a tako daleko od spasa. Blizu geografski, kilometar i manje od naše teritorije, a daleko u taktičkom smislu mogućnosti spram odnosa snaga i onoga šta mi imamo na raspolaganju, a šta četnici. Spas, je li to samo spas ako preživim i pređem u slobodnu zonu pod kontrolom Armije BiH? Pitao sam sebe, obzirom da oko mene od granata su ljudi ginuli od gelera, smrt na svakom pedlu zemlje na kojoj smo stajali. A šta je sa spasom duše, u dijelićima sekundi mi se vrtilo po glavi. Fizički sam još čitav i zaštićen u moru gelera i puščanih zrna. Moj um i moje mentalno stanje mora ostati netaknuto, čvrstina volje da se izvrši proboj i spoji sa našim narodom, čvrstina volje da psihički ne posustanem u datom trenutku, u smislu da budem priseban, ko sam, šta sam, i da je sve u Allahovim rukama, treba da se priklonim Njegovoj volji i da bez sumnje, ako to On bude odredio, odem na onaj svijet, a ako pak ostanem opet Njegovom voljom, živ da budem i ostanem psihofizički zdrav. Neizvjesnost i skoro nekakva mogućnost da se probiju trostruke četničke linije. Nadomak nas, sasvim blizu naša braća iz Nezuka pokušavaju probiti liniju sa suprotne strane. Žestok okršaj. Na desetine puta sam izgovorio šehadet, očekujući svakog trenutka smrt. Zamislite u ovom trenutku, kada svakog trena očekujete smrt, skoro bezizlazna situacija, ovodunjalučki džehennem, a onda Allah da da samo nakon par mjeseci nakon proboja budem u najsigurnijem gradu Mekki, odlaskom na hadž kao borac Armije BiH. Na hadž sam, kao borac, otišao odmah po potpisivanju Dejtonskog sporazuma. Za mene je proboj iz Srebrenice, a i odlazak na hadž, bio veliki ispit u ovodunjalučkom smislu kao priprema za ono što će neminovno doći. Proboj iz Srebrenice nosio je za sobom neizvjesnost, strah, iščekivanje, nespavanje,borbu za golu egzistenciju. Sve ono što se dešavalo u šest dana mog proboja, u dužini 130 km, nemoguće je opisati, bili bi potrebni tomovi knjiga da se sa svakog aspekta to opiše.

Ali sve to što se meni i mojoj braći dešavalo u putu te raznovrsne kušnje, u obliku svakojakih nedaća je upravo ono, kako se kaže u islamskim predajama, da će ljudi na Sudnjem danu stotinama godina čekati u neizvjesnosti u velikim skupinama, kada niko ni na koga neće gledati, svako će se o sebi pozabaviti i gledati šta će sa njim biti. Allah je dao meni i mnogim drugima da tu sličnu situaciju preživimo još na ovom svijetu, koliko toliko sličnu. Drugi i najsličniji događaj na dunjaluku je obavljanje hadždža i obred kretanja sa Arefata na Muzdelifu, pa dalje do Džemreta. Isto tako, velike skupine ljudi sporo se kreću, sa svim psihofizičkim nedaćama, i to je dosta slično onome kako se opisuje Sudnji dan, zapravo to i jeste obred koji simbolično i predstvalja to, svi u ihramima, svi isti, hrlilomo nekamo u neizvjesnosti, strahu i isčekivanju kako će nam se presuduti. Ja sam slične situacije imao, doživio i preživio da to u realnosti osjetim, u ratnom okolnostima u proboju iz Srebrenice 1995.godine, i samo za nekoliko mjeseci da to simbolično osjetim kroz navedene obrede hadždža u najsigurnijem gradu kako ga Allah dž.š.opisuje u Kur'anu. Još se nismo probili. U tom momentu skoro bezizlazne sitacije, imao sam priliku sa jednog uzvišenja nakon što sam čuo zvuk spasa, pokliće naših boraca gdje su na jednom sasvim blizu dijelu linije od mene koordinirano probili četničku gvozdenu liniju, gledati kako borac iz Srebrenice i borac iz Nezuka sa suprotne strane trče jedan drugom u zagraljaj. Linija je probijena. Četnici su Allahovom odredbom i borbom pripadnika Armije BiH sa obje strane ustuknuli. Nastaje borba da se izvuku ranjeni i mrtvi. Pričao mi je kasnije brat, koji je u tom vaktu bio u Austriji još od prije agresije, samo su kaže čuli da je Srebrenica pala i onda nikakvih informacija o nama danima, samo se nagađalo gdje smo i šta smo. Kazao mi je da je u tim danima, jednu noć, sanjao mene u velikoj gomili naroda kako mu govorim da je sa mnom sve uredu i da ću se probiti i spasiti. Bio je to istiniti išaret mom bratu koji je u tom vaktu doživljavao istinski islamski preporod, pa i ne čudi nekliko istinitih snova koje mi je ispričao. Kada smo se prvi puta nakon 1991. godine vidjeli u Lukavcu po njegovom dolasku u Bosnu, zagrlio me i zaplakao. Kasnije mi je rekao da to nije samo emotivni plač zbog susreta, već zbog ispunjenja njegovih snova, da ćemo se opet živi sresti.

IZLAZAK NA SLOBODNU TERITORIJU NEZUK POD KONTROLOM A R BiH
Na slobodnoj teritoriji Nezuka dočekao nas je naš narod sa nevjericom šta se dešava, emocije su nadirale na sve strane. Na jednoj poljani bila je trpeza, skovani veliki, dugi inprovizovani stolovi napunjeni hranom u izobilju. Iz Srebrenice sam pošao u vojnoj uniformi i vojnim čizmama, a u Nezuk sam stigao nakon šest dana proboja bos, čizme se u putu poderale, sav poderan i rasčupan. Kada sam se kasnije u Živinicama pogledao u ogledalo nisam mogao vjerovati da sam to ja. Brada narasla preko mjere, rasčupana, oči upale, jagodice na licu izražene, za nepvjerovati kako sam izgledao. Ali ostao sam psihički i mentalno sabran, nisam klonuo duhom, držala me neka nadnaravna neobjašnjiva snaga. Sjećam se samo par dana nakon proboja sjedio sam na jednom sijelu sa jednom grupom domicijelnog stanovništva, i sa nekoliko osoba koje su sa mnom preživjele proboj. U toku sijela jedan mi prijatelj reče da mu nimalo nisam izgledao kao neko ko je prošao tu golgotu, nije se to na meni primijetilo, nisam bio psihički rastrešen, i na meni se nije primijetilo da je neko ko je samo par dana prije prošao sva ta iskušenja. Sjećam se isto da su nas nakon prelaska u Nezuk, nas jednu grupu sa nekim kamionom dovezli do Kalesije, u neko selo, i tu je nas nekoliko raspoređeno kod jednog hadžije koji je sam živio. Bio je veoma brižan prema nama. Bila je noć kada smo stigli u njegovu kuću.

BRATSKI DOČEK BOŠNJAKA OD STRANE BOŠNJAKA

Malo smo se odmorili i ustali u vrijeme sabaha da klanjamo. Kada je hadžija primjetio šta želimo, ozarena lica je tražio lavor i ibrik da uzmemo abdest. Dojmilo ga to i radost mu se vidjela na licu zbog toga, obzirom da u mojoj grupi koji smo zanočili kod njega prosječno smo bili stari 20 godina. Ja sam tada imao 25-tu godinu, ostali sa mnom su imali 20 i manje godina. Stigao sam u Živinice isti dan od našeg hadžije koji nas je ugostio tu noć u Kalesiji. Na trgu Živinica sreo sam neke komšije iz mog mjesta gdje sam živio prije agraesije, Suhe kod Bratunca. Iz daljine sam vidio da mi dolazi srednji brat koji je bio na ratištu u Kladnju. Stao sam za leđa jednom svom komšiji i brat je prišao grupi nevidjevši mene sakrivenog iza leđa komšije. Sav zabrinut komentarisao je situaciju, i to da o meni još ništa ne zna. Zadnji put smo se vidjeli 1992. godine u Kalesiji, kada sam ja krenuo pješke put Srebrenice sa jednom većom formacijom.

Iznenada sam se stvorio pred njim iza leđa komšije na pola metra od njega, bio je to za njega šok, veliko iznenađenje. Dalje pretpostavljate, izliv emocija. Zajedno smo se brat i ja uputili ka mjestu Kopjevići kod Živinica, gdje je bila moja mati. Susret sa njom je nemoguće opisati. Zagrljaj bez riječi koje ona, a niti ja, nismo mogli izustiti. Bilo je to tačno tri godine kako sam se rastao od nje, bez da joj kažem da idem daleko u neizvjesnost, 130 km prema svom zavičaju. Tada mi je brat sav veseo skratio bradu i kosu, nekim makazama, radoznalo pitajući šta je sve bilo u vremenu od tri godine u Srebrenici, od kada nismo bili zajedno. Pored toga veselja, da sam ja preživio proboj, osjetno se na nama primjećivala žal, tuga, svjesnost da na hiljade naše braće još nije prešlo taj daleki put, i mnogi nisu nikada prešli. Upravo tih dana kada smo o njima razmišljali mnogi su upravo tada bili streljani i pogubljavanji od zločinačke ruke širom mjesta na kojima sada stoji obilježje masovnih grobnica po Podrinju. Možemo samo zamišljati kako su završavali i kroz kakve su muke prolazili a i imamo njih nekoliko koji su preživjeli streljanje i svedočili su na prvi pogled nevjerovatnu priču.

DEŠAVANJA U TUZLI I SREBRENICI NAKON ŠEST DANA PROBOJA I DALJE

PROMIŠLJANJA O SREBRENICI I PROBOJU SA DISTANCE 18 GODINA

Polovina Gazija (njih oko 200) nikada nije ugledala svoje najmilije, ostali su da leže po vrletima bosanskih planina, zadovoljni onim što im je njihov Gospodar pripremio. Oni koji su, hvala dragom Bogu, kročili na slobodnu teritoriju vječno će čuvati uspomene na svoju braću i prijatelje koje je zbližila ideja Islama. Klub u kome su se stekla brojna poznanstva i prijateljstva koja će se pamtiti još vijekovima poslije nas.

SREBRENICA JE MOJE OSVJEŠĆENJE I MOJE PROSVJETLJENJE

Sudbina je da ja godinama prolazim utrtu stazu put Tuzla - Srebrenica. Da me podsjeća, da budem pripravan, da budem na nivou zadatka koji je pred Bošnjacima-muslimanima, da pamte i ne zaborave.
Prvi put hodio sam tom stazom u avgustu 1992. godine kada sam kao dobrovoljac, sa još 500 saboraca, krenuo od Tuzle prema Srebrenici, 130 km dug put. Drugi put sa istom tom stazom se probijao iz Srebreničkog obruča 1995 .godine. Zatim od 2008. godine, kao pripadnik Oružanih snaga BiH, sa vojskom pratim „Marš mira“ logistička i druga podrška. To činim već pet godina, a i ove godine  po šesti put. Podrška „Maršu mira“ traje četiri dana, od destinacije do destinacije. Od Nezuka do Srebrenice.

Sasvim dovoljno vremena da se vrate sva sjećanja. Prebiram i analiziram svaki detalj, svako mjesto, zašto i kako se to dešavalo. Kada sam 1992. godine krenuo iz Tuzle u Srebrenicu imao sam 21 godinu, tek odslužio bivšu JNA.

U proboju iz Srebrenice imao sam 25-tu godinu. Sada evo, kada trebam za par sedmica krenuti ponovo tom stazom, za neke stazom smrti, a za neke stazom spasa 1995. godine, sa vojskom kao podrška „Maršu mira“ imam 42 godine.

Sa akademskim zvanjem,profesor Odbrane i Sigurnosti. Analiziram agresiju na BiH i rat kao iskusan vojnik i starješina iz rata,sada školovani oficir,analiziram sve i razmišljam. Magistrant na fakultetu PN u Sarajevu,odsjek Politologija,smjer Europske integracije,one iste Europe koja nas ostavila na cjedilu i 92' i 95'.Tema: Muslimanski migraniti i njihovi problemi integracije u Europrostoru,slučaj Njemačka“ proučavam sada kako se odnosi prema nama i šta sada planira sa nama. Vjerski obrazovan, tri puta hadždž obavio, dosta zreliji i iskusniji, svjetovno i duhovno sa očuvanim zdravim razumom, izvojevane bitke još 1995. godine u proboju za tijelo, um i dušu, sa ove distance nakon 18 godina pokušavam se mentalno usresrediti i dokučiti, i iz svega od tih dešavanja izvuči pouku i poruku.

Sve to pretočiti kroz praktičan rad i djelovanje, pisanu riječ i video zapis za generacije koje dolaze, kako se nikada i nikome ne bi ponovilo isto. Zato kažem Srebrenica je moje osvješćenje i prosvjetljenje. Riječ Srebrenicu trebamo analizirati slovo po slovo kako to neki čine. Svakom pojedinom slovu dodati jednu osobinu koju mi Bošnjaci trebamo imati, da se ne bi ponovilo i da bismo opstali:

S kao Samosvjesnost i spremnost;
R kao Rad na nezaboravu;
E kao Edukacija – važno je biti na mjestima gdje se odlučuje, a to se može samo putem edukacije i obrazovanja. Naglašena potreba za obrazovanjem na svim poljima;
B kao Bosna – da nam vodilja bude patriotizam i ljubav prema domovini. Ta ljubav za nas treba da bude farz;
R kao Rad- raditi i samo raditi, truditi se duplo vise nego ostali;
E kao Evaluacija – moramo znati da se ne ponovi;
N kao Nauka – ko ovlada naukom, vlada svijetom, nauka i kontinuirano obrazovanje, u skladu sa prvom kur`anskom porukom: ”Uči, u ime Gospodara svoga…!”;
I kao Islam- vjerski identitet kao neodvojiv dio ukupnog identiteta Bošnjaka
C kao Cilj- moramo biti svjesni naših ciljeva, a to su Islam, domovina i jezik
A kao Amnezija – oslobođenje od pogubnih svojstava uskogrudnog gledanja, međusobne zavisti , ljubomore, pakosti, mržnje.

NA KRAJU PORUKA I POUKA

"A u čemu bi bila svrha
i vrijednost našeg života
ako ne bismo težili savršenstvu duha i tjela,
ako ne bismo težili putu plemenitom.
Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni,
oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom,
koja se zove plemenitost.
Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života.

Nakon što sam preživio Srebrenicu, genocid i tu, za mene, najveću ovodunjalučku, za sada, kataklizmu, rekao sam sebi da sam i sam mogao negdje ostati, svirepo ubijen u podrinjskim vrletima, čak ni da mi se za kosti zna. Rekao sam sebi da ću do kraja život sav svoj život i sve svoje lične potencijale i resurse podrediti za opšte interese Bošnjaka –muslimana i čitavog čovječanstva. Radio sam to i prije agresije, u toku agresije na BiH još više, ali nakog srebreničkog egzodusa i nakon što sam preživio, zadnjih 18 godina sva moja preokupacija je rad za opšte interese Bošnjaka-muslimana.

Samo jedno od velikih djela Mehdina Jakubovića je i pokretanja civilnog sektora u Srebrenici 1993.godine. Osnovan je klub borilačkih vještina koji je ubrzo prerastao u pokret pod nazivom Muallim. Kroz ovaj pokret mnogi mladi ljudi su imali obuke iz borilačkih vjeptina, ali i iz civilne zaštite, prve pomoći, snalaženja u prirodi i sve u duhu islamskog obrazovanja.

Danas ovaj pokret živi u obliku udruženja „Prosvjetitelj“ sa sjedištem u Srebrenici u prostorijama zgrade Medžlisa IZ Srebrenica gdje je prvobitno i nastao.

Trenutni predsjednik udruženja je profesor Nerzduin Hajdarević, a više informacija o radu udruženja i kako stupiti u kontak, eventualnu suradnju možete

putem telefona+387 61 295 703

Dvadeset godina kasnije, poslije doživljenog genocida, izgnanstva, izbjeglištva i povratka u bosansko Podrinje, Udruženje za afirmaciju univerzalno pozitivnih vrijednosti „Prosvjetitelj“ je registrovano udruženje koje je prepoznatljivo po istim principima na kojim je osnovano. Disciplina, humanost, posvećenost, odricanje su odlike po kojima je udruženje prepoznatljivo u narodu.

MISIJA

Bolja i jača Bosna i Bošnjaci. Stvaranje mogućnosti za informisanje, edukaciju i učešće građana u afirmaciji univerzalno pozitivnih vrijednosti i demokratskih promjena u zajednici. Prosvjećivanje i osnaživanje pojedinaca za preuzimanje inicijative i odgovornosti u vlastitoj zajednici. Solidarnost i lojalnost u ispunjavanju ciljeva kroz timski rad i profesionalizam.

VIZIJA

Civilno društvo koje svima pruža jednake mogućnosti i ohrabruje pojedince da kreiraju okruženje u kome žele da da žive. Više discipline, marljivosti, humanizma, odgovornosti i volonterskog rada u društvu. Afirmisane mlade kreativne osobe koje kroz multidiscipliniran pristup, u saradnji sa relevantnim akterima, doprinose afirmaciji svih pozitivnih, kulturnih, naučnih, intelektualnih, vjerskih i civilizacijskih vrijednosti bosanskohercegovačkog društva u svijetu multietničnosti i demokratskog okruženja. Poštenje, marljivost, odgovornost, tačnost, požrtvovanost i upornost kao glavne odlike našeg društva.

CILJEVI

1. Reafirmacija porodice kao temeljne institucije u društvu.
2. Razvijanje ideje i afirmacija svih pozitivnih kulturnih, naučnih, intelektualnih, vjerskih i civilizacijskih vrijednosti bosanskohercegovačkog društva.
3. Povezivanje sa drugim udruženjima i humanitarnim organizacijama koje vode brigu o mladima.
4. Organizovanje dječijih i omladinskih klubova namjenjnih članovima Udruženja.
5. Usmjeravanje omladine za rad u društveno korisnim aktivnostima.
6. Uspostavljanje saradnje i implementacija zajedničkih programa sa asocijacijom  i  pojedincima.
7. Podsticanje i sudjelovanje u stručnom osposobljavanju svojih članova kroz učešće u edukativnim seminarima i savjetovanjima.
8. Obavljanje i drugih djelatnosti u skladu sa statutom Udruženja.

SEKTORI

Ispunjavanje ciljeva i realizacija misije "Prosvjetitelja" danas se odvija kroz šest odvojenih sektora, a u isto vrijeme usko povezanih.

Sektor za edukaciju

Pozitivna afirmacija djece i omladine i usmjeravanje ka naprednom i prosperitetnom društvu realizuje sektor za edukaciju.

Sektor za ekonomsko djelovanje

Osnaživanje male privrede, poljoprivrednih gazdinstava i ekonomsko jačanje Bošnjaka Podrinja vodi sektor za ekonomsko djelovanje.

Sektor za humano djelovanje

Kroz humano-socijalni rad  vodimo brigu o svim kategorijama stanovništva, organizujući razne aktivnosti koje olakšavaju život onih najugroženijih.

Sektor za očuvanje kulture i tradicije Bošnjaka muslimana

Očuvanje narodnih običaja koji nisu u suprotnosti sa našom vjerom sprovodi sektor za očuvanje kulture i tradicije Bošnjaka muslimana.

Sektor za informisanje i odnose s javnošću

Svi naši važniji projekti prezentuju se široj javnosti. Web stranica je prezentacija svih aktivnosti koje naše udrženje realizuje.

Sektor za sport

Afirmacija sporta u mjestima povratka. U okviru sektora za sport djeluje klub borilačkih vještina i sportova Prosvjetitelj te sekcije u povratničkim naseljima koje okupljaju mlade kroz sport, edukaciju i zabavu.

Sektor za afirmaciju žene muslimanke u društvu

Afirmacija žene muslimanke u društvu. Jačanje porodice i uloge žene u porodici kao najvažnijem stubu svakog društva koje želi progres. Davanje mjesta ženi koje zaslužuje u skladu sa islamskim propisima.

Sektor za prosvjetiteljov podmladak

Afirmacija mladih na principima rada udruženja. Izgradnja jakih ličnosti među mladim ljudima prije punoljetstva i potpunog sazrijevanja. Ugradnja radnih navika i poštivanja islamskih propisa. Priprema za preuzimanje vođenja udruženja kada dođe smjena generacija.

"A u čemu bi bila svrha i vrijednost našeg života ako ne bismo težili savršenstvu duha i tjela, ako ne bismo težili putu plemenitom. Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni, oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom, koja se zove plemenitost. Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života. A ostale žalimo..." Nosioci ideje Udruženja

arhiva.bhprosvjetitelj.ba

U Memorijalnom centru u Potočarima danas je klanjana dženaza i obavljen ukop još 409 žrtva genocida koji se u julu 1995. godine dogodio u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN-a. Dženazu namaz, koji je klanjalo više desetina hiljada ljudi, predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mr. Husein ef. Kavazović.

U najmanji kabur u Potočarima, spušten je i tabut s posmrtnim ostacima bebe Muhić, koja je najmlađa danas ukopana žrtva. Da je preživjela srebreničku golgotu, danas bi bila punoljetna djevojka.

Nakon današnjeg dana, sa do sada ukopanih 5.657 žrtava, u Memorijalnom centru u Potočarima bit će ukupno 6.066 nijemih svjedoka stravičnog zločina koji se u julu 1995. godine dogodio u Srebrenici.

Bijeli nišani uzdignuti prema nebu treba da podsjećaju, da se srebrenička tragedija ne zaboravi, ali i budu opomena da se nikada i nikome tako nešto ne dogodi.

Ispraćaju 409 srebreničkih žrtava na posljednje počivalište prisustvovale su majke, sestre, kćeri, članovi porodica i prijatelji, brojni građani te domaći i međunarodni zvaničnici.

Danas poslijepodne, kada svako od njih napusti Potočare, ostat će bol i tuga porodicama ubijenih, a onima koji još tragaju za svojim najmilijim nada da će u nekoj od brojnih masovnih ili pojedinačnih grobnica naći njihove posmrtne ostatke i dostojno ih ukopati.

Žrtve Srebrenice pronađene su na više od 150 različitih lokaliteta na području Podrinja, od toga 74 masovne grobnice, uglavnom sekundarnog karaktera. Još uvijek se traga za oko 1.500 žrtava genocida u Srebrenici.

Najmlađa žrtva srebreničkog genocida je ženska beba Have i Hajrudina Muhića. Također, ukopani su posmrtni ostaci 44 dječaka ubijena u srebreničkom genocidu. A najstarija žrtva je Edhem Rahmanović, rođen 1919. godine. U trenutku smrti imao je 76 godina.

Danas je ukopan i Nermin Nerko Subašić, najmlađi sin Munire Subašić, predsjednice Udruženja ”Majke enklava Srebrenica i Žepa”. Munira je poslije 18 godina traganja pronašla samo dvije kosti svog voljenog sina – kosti jedne ruke i jedne noge.

Svoj smiraj našli su i Šaban Salkić sa svoja dva sina, Senadom i Smajom, Hamed Halilović sa sinovima Hasanom i Hamdijom, Šaćir Rizvanović sa sinovima Mirzetom i Nijazom, kao i Smajo Ibrahimović sa sinovima Saibom i Salihom i bratom Smailom.

KOMEMORACIJA

Duraković: Naša poruka je pravda, istina, dostojanstvo i opstanak

Ovdje smo da bi sami sebe opominjali i napominjali na genocid počinjen u julu 1995. godine u Srebrenici, istakao je Ćamil Duraković, načelnik Opštine Srebrenica danas u Memorijalnom centru Potočari.

Prije dženaze 409. identificiranih žrtava genocida Duraković je naglasio da su strašna dešavanja nakon pada Srebrenice u julu 1995. samo završnici udarac u četiri godine genocida.

„Htjeli su da se zatre trag bošnjačkog naroda na obalama krvave Drine. Ovdje u Memorijalnom centru u Potočarima leže i ležat će najbolji od nas. Ovdje su kosti onih koji da nisu ubijeni, danas bi bili punoljetni. I novorođena beba, koja će danas biti ukopana, danas bi bila punoljetna. Naše kćeri i sinovi koji su imali sreću preživjeti genocid sa nama sada šalju poruku da nas ništa ne može zaustaviti u obnovi na prvoj liniji odbrane naše vizije, vizije očuvanja naše zemlje. Naša poruka je pravda, istina, dostojanstvo i opstanak”, između ostalog, rekao je Duraković.

On je pozvao i na jedinstvo u cijeloj BiH.

„Naš povratak u Srebrenicu početak je jasne demokratske i pravedne borbe kojom želimo umanjiti razmjere genocida. Imamo odgovornost prema onima, koji leže i ležat će u Memorijalnom centru. Pozivam vas na jedinstvo. Neka sa ovog svetog mjesta, gdje su nas doveli pred nestanak, ode poruka da smo opstali i pokažemo da Bosna i Hercegovina nije pala”, kazao je Duraković.

Al-Harbey: Bolna godišnjica

Predsjednik grupe prijateljstva Kraljevine Saudijske Arabije za suradnju s Parlamentarnom skupštinom BiH dr. Abdullah Humd H. Al-Harbey je u obraćanju prisutnim na komemoraciji u Potočarima zahvalio narodu i vlastima BiH kao i Organizacionom odboru za obilježavanje godišnjice s načelnikom Ćamilom Durakovićem na čelu kao i Udruženju Majke enklava Srebrenica i Žepa što organiziraju komemoraciju iz godine u godinu kako buduće generacije ne bi zaboravile na današnji dan.

- Na ovu bolnu godišnjicu smo došli da vam izrazimo saučešće zbog žrtava genocida poginulih u nepravednom ratu u kojem su pobijeni nevini. Kralj Saudijske Arabije je uvijek bio i bit će onaj koji kroz humanitarne akcije, stavove i geste pomaže muslimanski narod čime se potvrđuje bratska veza između nas. Mi možemo biti ponosni na našu vjeru koja različite vjere i rase spaja, a uzvišeni Allah dž.š. poziva na jedinstvo. Naš susret ovim povodom danas se odvija u nesvakidašnjim okolnostima s kojima se susreće naš muslimanski svijet. Te okolnosti pred nas postavljaju izazov da preuzmemo inicijativu i da pomognemo da se dijalogu da pravo mjesto u rješavanju problema u našim zemljama – kazao je Al-Harbey.

Ponovio je stav Saudijske Arabije spram BiH o poštivanju suvereniteta i integrireta ove zemlje te principa zajedništva i miroljubive koegzistencije svih naroda u BiH.

- Mi se zalažemo za umjereno razumijevanje islama, svima želimo sigurnost, mir i zajednički život, da nestanu bijeda i neznanje jer su to osnovni problemi današnjeg svijeta – dodao je, prenosi Fena.

Al-Harbey je na početku obraćanja, uime kralja i prestolonasljednika Saudijske Arabije, čestitao mjesec Ramazan svim muslimanima u BiH.

Moon: Osigurati održivi povratak preživjelim žrtvama genocida

Treći i posljednji put kao američki ambasador u Bosni i Hercegovni danas je u Potočare na obilježavanje 18. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici došao Patrick Moon, kako bi stajao uz porodice žrtava genocida, sa Srebreničanima, kao i sa njihovim prijateljima iz cijelog svijeta.

Govor je započeo porukom državnog sekretara Johna Kerrya povodom ove godišnjice.

- Uime predsjednika SAD-a Baraka Obame i američkog naroda, pridružujem se danas građanima BiH u odavanju počasti žrtvama užasnog čina genocida u Srebrenici u julu 1995. godine u kojem je života lišeno više od 8.000 nevinih ljudi. Kao što nam je poznato iz historije, istina i pomirenje su ključni za odvajanje od prošlosti i za bolju budućnost – naveo je Moon Kerryjeve riječi.

Američki zvaničnici pozdravljaju nastojanja svih koji nastavljaju tražiti pravdu za žrtve i koji rade na tome da se osigura da svi građani imaju pravo na povratak i život u miru u njihovim predratnim domovima. Također, odbijaju pokušaje da se nanovo piše istorija ili da se njome manipuliše, da se negira genocid ili da se negira multietnički karakter BiH.

Ambasador Moon je dalje rekao da međunarodna zajednica i građani BiH moraju uraditi sve u njihovoj moći i raditi zajedno na ispravljanju nepravde počinjene protiv stanovnika Srebrenice.

- Taj posao će ostati nedovršen bez ozbiljnih nastojanja da se provede Aneks VII Daytonskog mirovnog sporazuma, to jest da se osigura pravo svim bh. građanima na povratak u njihove predratne domove i da se radi na stvaranju uslova da bi im se to omogućilo – kazao je Moon.

Pod povratkom ne misli samo na vraćanje ljudi i obnovu njihovih domova, već održiv povratak što podrazumijeva sigurnosne garancije, borbu protiv diskriminacije, obnovu infrastrukture i pružanje šansi povratnicima da nađu posao, da im djeca imaju dobro obrazovanje i da se starim i bolesnim osigura pristup zdravstvenoj zaštiti.

Izražavajući najiskreniju sućut porodicama u Srebrenici, Bratuncu, Vlasenici, Žepi, Milićima, Zvorniku, Rogatici i Višegradu kaže “obavezujemo da nikada nećemo prestati tražiti žrtve koje još nisu pronađene”.

S druge strane, zadovoljenje pravde, prema njegovim riječima, počelo je kada su se utvrdila imena svih koji su ovdje nestali i procesom utvrđivanja odgovornosti onih koji su počinili ovaj genocid.

Navodeći da se taj proces nastavlja suđenjem Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću i njihovim saučesnicima dodaje da kazna za pojedince predstavlja samo djelomično zadovoljenje pravde.

- Svi ljudi koji prihvataju viši moralni sud moraju prihvatiti da je genocid počinjen u julu 1995. godine, a svi odgovorni moraju biti izvedeni pred lice pravde. Konačno suočenje sa tim zločinima znači da se moramo sjećati ne samo onoga što je počinjeno u BiH, već i onoga što svijet nije uradio – zaključio je američki ambasador u BiH Patrick Moon u današnjem govoru povodom obilježavanja 18. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

Uime američkog naroda obećao je da Sjedinjene Američke Države ostaju opredijeljene da pružaju pomoć Srebrenici i cijeloj BiH, poručujući „neka Bog prihvati duše svih koje danas ukopavamo i utješi njihove najmilije”.

Inzko: Ako zaboravimo nedužno ubijene, kao da smo ih ubili drugi put

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko, u obraćanju na komemoraciji povodom 18. godišnjice genocida u Srebrenici, pozvao je sve prisutne i druge ljude u svijetu da odaju počast žrtvama i da mole za stradale da nađu smiraj u ovom “svetom mezarju”.

Inzko je prisutnima prenio dvije poruke, koje je dobio od jedne teško oboljele Sarajke, koja je napisala da će se “more suza sliti na tabutima šehida”, dok je franjevac Bosne Srebrne Nikica napisao da “na mržnju treba odgovoriti ljubavlju i mirom”.

“Identična poruka jedne muslimanke i franjevca je univerzalna i najjača, poruka i ‘Marša mira’, poruka cijelome svijetu da budemo bolji”, kazao je Inzko.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH je podsjetio i na poruke koje kažu “ako zaboravimo nedužno ubijene, kao da smo ih ubili drugi put”, kao i “ako želimo upoznati BiH, moramo upoznati Srebrenicu, ako želimo razumjeti BiH, moramo prvo razumjeti Srebrenicu, jer ko ne poznaje Srebrenicu, ne poznaje BiH”.

Na kraju obraćanja, Inzko je poželio vječni rahmet žrtvama genocida, prenosi Anadolija.

Izetbegović poručio zločincima: Nikada vas nećemo prestati goniti

Suočavanje s punom istinom neophodno je za napredak i stabilizaciju jugoistočne Evrope kazao je u svom govoru na Komemoraciji u Potočarima član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Izetbegović je podsjetio da će danas biti ukopano 409 nevinih žrtava srebreničkog genocida, među ostalim i četvorica očeva sa po dvojicom sinova, 44 dječaka, te beba Muhić kojoj roditelji nisu stigli dati ni ime.

- Pitamo se svih ovih 18 godina kome su oni i šta su mogli biti krivi. Riječi su nedovoljne da opišu zločine. Normalnom ljudskom biću neshvatljiva je mržnja koja je rezultirala višednevnim, sistematskim pokoljem više od 8.000 nevinih ljudi samo zato što su bili Bošnjaci, što su branili svoju avliju i kuću u kojoj su rođeni. Pucnji ubica iz srbijanske specijalne državne jedinice “Škorpioni” u izgladnjela tijela srebreničkih dječaka bili su pucnji u srce savremene civilizacije i globalnog poretka koje su u tzv. zaštićenoj zoni predstavljali “plavi šljemovi” holandskog bataljona UN-a. Vjerovatno se još samo u nacističkim logorima Hitlerove Njemačke nevinost i bespomoćnost žrtava tako vidljivo suočila s hladnom i nemilosrdnom mržnjom zločinaca, a i sa sramnom ravnodušnošću moćnih vladara svijeta. Oni koji su tragediju Srebrenice, ali i cijele BiH mogli spriječiti, ali nisu i pali su na ispitu istorije. Srebrenica će zbog toga zauvijek ostati tamna mrlja na obrazu najodgovornijih faktora međunarodne zajednice – kazao je Izetbegović.

Izetbegović je u nastavku govorio i o onima koji su direktno počinili genocid u Srebrenici.

- Zaklinjemo se ovdje, svake godine iznova, ovaj put u Ramazanu, žrtve Srebrenice nikada nećemo zaboraviti niti ćemo dozvoliti da laži prekriju istinu o najtežem stradanju u istoriji našeg naroda. Zločinci moraju čuti jasnu poruku – nikada ih nećemo prestati goniti, ratni zločin ne zastarjeva – kazao je.

Onima koji negiraju genocid u Srebrenici Izetbegović je poručio da takvim ponašanjem čine novi zločin i svrstavaju se na mračnu stranu istorije.

- Laži, provokacije i ignorisanje istine moraju prestati. Genocid u Srebrenici je zločin planetarnih razmjera i tu lekciju i mi i cijeli svijet moramo stalno ponavljati kao što ponavljamo lekciju o Holokaustu. Stoga, sa ovog mjesta, želim poslati jasnu poruku: suočavanje s punom istinom, ma koliko za neke bila teška, preduslov je za stabilizaciju i napredak – zaključio je Izetbegović.

Bećirović: Širiti istinu o genocidu

Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denis Bećirović rekao je da „danas BiH ali i cijela planeta odaju poštu žrtvama jedinog genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata”, javlja novinar agencije Anadolija (AA).

“Naša je trajna obaveza da širimo istinu o genocidu u Srebrenici zbog mrtvih, ali i živih, te tako šaljemo poruku da ne pristajemo na negiranje genocida, i da majke Srebrenice nisu same. Ne postoje riječi koje mogu opisati vašu patnju, bol i stradanje, niko vam ne može vratiti vaše najmilije, ali možemo obećati da ćemo učiniti sve da ubijeni i nestali budu pronađeni, a zločinci kažnjeni”, kazao je Bećirović.

Bećirović je istakao i da je vrijeme je da postavimo važna pitanja.

„Kako je moguće da se pred očima Evrope i svijeta još uvijek ponižavaju žrtve genocida u Srebrenici? Kako se negiraju presude međunarodnih sudova? Zašto međunarodna zajednica tolerira negiranje genocida u Srebrenici? Koji zli umovi mogu opravdati svirepo ubijanje nevinih ljudi?”, govorio je Bećirović.

Poručio je, između ostalog, da dobronamjerni ljudi očekuju odgovore na ova pitanja.

“Za nas je to pitanje ideološkog opstanka. Međunarodna zajednica je priznala svoje greške, jer nisu zaštitili stanovnike u Srebrenici. Brojni parlamenti širom svijeta osudili su genocid i bude nadu da se može doći do pravde. Ali to nije dovoljno. BiH treba konkretnu pomoć kako bi smo ublažili posljedice politike genocida”, pričao je Bećirović i dodao:

“Sjećanje na genocid moramo ugraditi u naše zajedničko pamćenje. Očuvanje države BiH mora bit naš prvorazredni interes ispred svih individualnih i partijskih interesa. Tako možemo izgraditi društvo slobode i jednakosti”.

Učesnici "Marša mira Nezuk -Srebrenica 2013" stigli su danas oko 17.30 sati u Memorijalni centar "Potočari". Učesnike Marša je dočekao načelnik srebrenice Ćamil Duraković. Na čelu kolone bile su dvije djevojčice, petogodišnja Amina i šestogodišnja Ajla u pratnji Visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka - potvrdio je za Fenu predsjednik Pododbora za organizaciju "Marša mira" Muhizin Omerović.

Dodao je da je ovo bio jedan od najdostojanstvenijih marševa do sada te smatra da je ovogodišnji marš poseban. U putu do Potočara, kazao je on, imali su problema zbog kiše, ali ih ništa nije moglo zaustaviti. 

- Tabute s posmrtnim ostacima žrtava genocida do Musalle ćemo prenijeti nakon dolaska ostalih kolona iz Bihaća i Sarajeva - najavio je Omerović.

Prema planu, nakon toga slijedi vjerski program.

Učesnici će večeras prenoćiti u kampu Potočari, a sutra će učestvovati u obavljanju dženaza namaza i ukopu identificiranih 409 žrtava genocida.

Oko 5.000 učesnika marša je od 8. jula prepješačilo 86 kilometara od Nezuka do Potočara.

"Marš mira" postao je međunarodna manifestacija te se veliki broj ljudi iz svijeta pridružuje maršu.

Učesnici "Marša mira Sarajevo - Nezuk - Potočari 2013" također su stigli do Potočara nakon što su za osam dana prepješačili 220 kilometara od Sarajeva do Potočara.

- Svih 42 učesnika su dobro. Kolege koje su zadužene za logistiku su već postavile šatore u Gornjim Potočarima. Jako smo umorni, ali ponosni - izjavila je za Fenu članica Organizacionog odbora Lejla Čaušević-Sućeska.

Ovogodišnji Marš iz Sarajeva održava se drugi put. Učesnici pješače od Sarajeva do Nezuka, a onda se priključuju "Maršu mira" koji iz Nezuka kreće do Potočara.

Na ovaj način se obilježava godišnjice genocida u Srebrenici i odaje počast žrtvama genocida u julu 1995. godine.

Istocna Bosna

      Izabrani autorski citati autora Dženisa Šaćirovića, sažeti su prikazi tematike njegovog djelokruga rada iz oblasti socioloških nauka i ukratko rezultat promišljanja i pogleda na svijet. Citati su izvedeni iz objavljenih i neobjavljenih radova autora. Osnovni smisao: traganje, promišljanje i razumijevanje stvari i pojava oko nas, glavni su motivi i nesporni smisao priloženih poruka/citata.

• Samo je jedna stvar lošija od loših stavova – nemati stav.

• Ako ih razumiješ bolji si od njih. Ako si bolji od njih, pomozi im.

• Zakon treba biti iznad svih, naročito iznad onih koji ga sprovode.

• Čovjek koji ne razumije umjetnost, ne razumije svijet oko sebe.

• Skučen prostor – skučen um.

• Da bi jedno društvo krenulo putem sveopćeg napretka, potrebno je da se odrekne proklamovanih vrijednosti beskorisnih pojedinaca.

• U korijenu je problem grane koja se lomi, ne u vjetru koji duva.

• Tamo gdje se na negativne pojave gleda usjajenim očima, tamo nema mjesta vrijednostima koje ljudsku bit i dostojanstvo čine uzdignutim.

• Mučeni crpe enegriju iz nade, vlastodršci je crpe iz novca.

• U biti cilj revolucionara nije rušenje starog, već uspostavljanje novog režima. Svako veličanje heroja revolucije, predstavlja ustoličenje novog diktatora.

• Naukom se najbolje iznalazio smisao pokornosti Božjim zakonitostima u svim religijama, smisao poštivanja života i razumjevanja ovog dijela galaksije namijenjenom razumnom čovjeku.

• Obrazovanje i nauka, moraju biti traganje i pronalaženje osobenosti uslovno prilagodljivim čovjeku, konkretnom tragaču. Suština nije instantno prihvatati nametnuto, već ga  proučavati, pa zatim prihvatiti ili odbaciti.

• Meditaciju treba razlikovati od pukog pamćenja slova i riječi na papiru. Meditacija je duhovni element, postupak rasuđivanja, shvatanja i odluke. Nasuprot tome su mehanički pokreti očiju i vizuelne bilješke koje isčezavaju.

• Ako polazimo od toga da je preživjeti primat ili glavna i jedina obaveza čovjeka, onda ga poredimo sa životinjama i biljkama, koji u skladu sa onim čime (po funkciji) raspolažu, savršeno egzistiraju. Ako pak pođemo od toga da je svrha živjeti – posjedovati, teško ćemo se suočiti sa smrću i ostavljanju svega ovozemaljskog.

• Tamo gdje nestaje materijalizam, rađa se religija.

• Duh stvara, materija služi.

• Biti koristan ljudima i zadobiti njihovu ljubav, najveći je cilj koji čovjek svojim djelovanjem može postići.

• Ma koliko tvoj neprijatelj bio snažan, razlog za strah ne postoji ukoliko je istina na tvojoj strani.

• Metak brži od istine, istina jača od atomske bombe.

• Iskustvo je majka razumijevanja (i obrnuto).

AUTOR – Dženis Šaćirović

U Musa-Pašinoj džamiji Nova Kasaba, općina Milići održana je tribina na temu „U susret Ramazanu“ pred oko stotinu okupljenih u nedjelju 7.jula od Akšam namaza, a gost predavač je ovaj put bio Hafiz Sabahudin ef. Skejić. Petu po redu tribinu organizovalo je udruženje Prosvjetitelj u suradnji sa medžlisima u Podrinju.

Tema tribine je bila prigodna jer je održana jednu noć prije prve Teravije. Hafiz Skejić je na ovoj tribini potvrdio da se radi o jednom od najtraženijih predavača u ovom dijelu naše države jer je punu pažnju prisutnih držao više od sast vremena.

Prisutnima je približena blagodat mjeseca koji predstoji i sve mogućnosti za iskrene vjernike i muslimane u svijetu. Hafiz Skejić je citirao veliki broj hadisa i kur'anskih ajeta kako bi što bolje oslikao blagodati koje nas okružuju i oprost koji nam se nudi.

Hafiz Skejić je prenijeo i hadis, a Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko posti ramazan vjerujuci i nadajuci se nagradi, bice mu oprošteni grijesi koje je prethodno pocinio! (misli se na male grijehe)

„Uvaženi prisutni iskoristite ovaj mjesec, zaradite dobrijeh dijela, svako dobro djelo u ovom mjesecu se povećava znatno u odnosu na dobra dijela van Ramazana. Ne budite od onih koji kažu postit ću kada ostarim, klanjat ću kada završi utakmica ili serija. Znajte da kada svi dođemo pred Sirat ćupriju i pogledamo ispod strahote koje se nalaze u obliku velikih vatri, kuka i svega najstrašnijeg što možemo zamisliti biće nam žao što smo kasnili i odgađali. Prenosi se da će pojedini muslimani preko Siraat ćuprije prijeći u vidu munje i svjetlice, pa kad drugu budu pitali ko ovo bi, odgovorit će im se „To su oni koji namaze ne odgađaju“. A nama bi braćo i sestre moglo biti rečeno sačekaj dok utakmica završi, sačekaj dok serija prođe, pa tako da se „cvarimo“ ispred tih strahota. „ Rekao je hafiz Skejić u svom predavanju. Iskoristimo blagodat koja nam se ukazala za našeg života u zdravlju, ne igrajmo se da odgađamo čekajući slijedeći Ramazan jer samo Allah dragi zna ko će njega od nas dočekati a ko ne.

Zejd b. Halid el-Duheni, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko pripremi iftar postacu, imace nagradu kao i on, a da se postacu njegovi sevapi uopce ne umanju!

Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao kod Sa'da b. Ubade, r.a., koji mu je iznio hljeba i maslinovog ulja, koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jeo i, nakon toga, proucio dovu: Neka se kod vas ifare postaci, neka vašu hranu jedu pobozni i neka za vas istigfar cine meleki!

Prisutni su bili oduševljeni onim što su čuli, a lokalni imam iz Kasabe efendija Sulejman izrazio je zadovoljstvo i zahvalnost što je udruženje Prosvjetitelj odlučilo da uoči naposebnijeg mejseca Ramazana za domaćinstvo tribine izabere džamiju u Novoj Kasabi.

Dova za vrijeme iftara i u toku posta

Ibn-Madze prenosi od Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa da je Muhammed a.s rekao:

"Postacu nece biti odbijena dova koju uputi Allahu dz.s. prilikom iftara.

Allahumme leke sumtu, ve bike amentu, ve ala rizkike eftartu.

Allahu, Tebi sam postio, Tebi vjerujem i od Tvoje opskrbe se iftarim."

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

korišteni podaci na http://www.dzematizetnanic.com

U prvi jutarnjim satima 8.jula počele su pripreme za polazak Marša mira u mjestu Nezuk kod Zvornika. Poslije uvodnih napomena za sve učesnike, upoznavanja sa kodeksom ponašanja i časa historije krenulo se prema Potočarima.

Od devet sati primjećene su prve grupe koje prolaze kroz kontrolnu tačku Parlog kod Baljkovice, općina Zvornik. U deset sati i trideset minuta naišla je i glavnina kolone koja se zaustavila u mjestu Zulići kod Parloga na mjestu šehidskog obilježja heroja Ejuba Golića gdje je upriličen čas historije.

Među prvima koji su prošli kontrolnu tačku na Parlogu su mladići iz mjesta Kobilići kod Sapne, a među učesnicima Marša su i članovi Kluba prijatelja Srebrenice iz Tešnja. Tešnjaci su krenuli pješke 4.jula iz svog grada, a jedan od pratilaca ove grupe je udruženje Prosvjetitelj.

Dok kolona još uvijek prolazi kroz prvu kontrolnu tačku na Parlogu, prve grupe stižu na Crni Vrh koji je udaljen skoro deset kilometara od Parloga. Prve lakše intervencije medicinske hitne pomoći zabilježene su na Parlogu.

Rijad Dedić je demobilisani borac iz mjesta Dugi Dio koje se nalazi na granici dva entiteta i ratnoj liniji Armije RBiH. "Ovako sam ih isto dočekivao u Nezuku prije 18 godina, samo što je tada glava bila u pitanju. Taj dan ću vječno pamtiti jer sam bio jedan od rijetkih koji je poznavao ovaj teren i bio u punoj kondiciji. Poslije učešća u probijanju neprijateljskih linija i formiranja koridora za prolaz preživjelih, komandanti su me zadužili da grupe ljudi koji stižu do Baljkovice prevodim do Nezuka. Prevodio sam grupe od 10 i 1000 ljudi od Zulića do Nezuka, ni sam ne znam koliko puta, prema računici mojih prijatelja taj dan sam prešao preko 100 kilometara na relaciji Nezuk-Baljkovica. Poslije 24 sata nespavanja i stalnog prevođenja dobio sam pola sata odmora i opet nastavio. Noge su mi bile u plikovima i cijeli tabani prekriveni žujevima i krvlju tako da se tabani nisu vidjeli, a stopala je bilo ružno pogledati. Zamislite kako je  bilo onda njima, koji su krenuli iz Srebrenice na nepoznat teren. Opet bih sve isto uradio i žao mi je što nisam mogao više." Rekao nam je Dedić u razgovoru dok smo iščekivali prve grupe na Parlogu.

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

U srijedu 3.jula u Srebrenici je održano veče Kur'ana u prostorijama Doma kulture ucentru grada gdje se okupilo stotinjak srebrenčana. Program je organizovala organizacija Milli Gorus iz Hamburga. Osim u Srebrenici učači Kurana časnog gostovali su u Travniku,Cazinu i Brckom.

 Učači iz Turske, Njemačke, Makedonije i Sandžaka oduševili su prisutne i potvrdili da se radi o programu koji je svjetskog ranga. Udruženje „Prosvejtitelj-Muallim“ je ugostilo hafize i efendij u svojim prostorijama, od prisutnih gostiju dvojica obnašaju funkcije imama u Plavoj i Mehmed Fatih džamiji u Istanbulu.

Uz kahvu dobrodošlicu dragim gostima su prezentirane aktivnosti udruženja. Učači Kur'ana Abdulgafur Levent, Abdulkadir Ahmedi, Ali Sayid Aksay, Hasan Kara, Nesim Bayrami i Sedat Bekiri izrazili su punu podršku radu udruženja i nadu da će Allahova milost nastavljat da obasjava puteve„Prosvjetitelja„ jer djela ovog udruženja u prošlosti pokazuju u najboljem svjetlu milost Svevišnjeg.

 Nadajmo se da će projekti slični ovom i u budućnosti biti realizovani jer ima višestruku korist za sve koji uzmu učešća.

Prenosi Ibni Mes’ud da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko prouči jedan harf iz Allahove knjige imaće za to sevap, a nagrada može biti i deseterostruka. Ja ne kažem da je elif-lam-mîm jedno slovo/harf, nego je elif harf, lam zaseban harf i mim isto tako zaseban harf.”

Penosi Aiša, r.a., da je Resulullah, s.a., rekao: “Onaj ko dobro i sigurno uči Kur’an, on je u društvu sa časnim melekima, dok onaj ko zamuckuje osjećajući teškoću, ima dvije nagrade.”

 Prenosi Enes ibn Malik da je Poslanik, s.a., rekao: “Allah ima svoju čeljad među ljudima.” – “A ko su oni, Allahov poslaniče?” On odgovori: “Oni koji se bave Kur’anom, učeći ga i izučavajući, Allahova su čeljad i njegovi odabranici.”

 Prenosi Osman Ibn Affan,r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Najbolji među vama je onaj ko uči Kur’an i ko drugog podučava.”

 Ebu Musa El-Eš’ari kaže da je Allahov Poslanik, s.a., rekao: “Vjernik koji uči Kur’an je kao vrsta najkvalitetnijeg limuna, ima lijep miris i okus mu je lijep, a vjernik koji ne uči Kur’an je kao hurma, nema mirisa, a okus joj je sladak. Licemjer koji uči Kur’an je kao bosiok, ima lijep miris, a okus mu je gorak, a licemjer koji ne uči Kur’an je kao gorka tikvica, nema mirisa, a ukus joj je gorak.”

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba