U prvi jutarnjim satima 8.jula počele su pripreme za polazak Marša mira u mjestu Nezuk kod Zvornika. Poslije uvodnih napomena za sve učesnike, upoznavanja sa kodeksom ponašanja i časa historije krenulo se prema Potočarima.
Od devet sati primjećene su prve grupe koje prolaze kroz kontrolnu tačku Parlog kod Baljkovice, općina Zvornik. U deset sati i trideset minuta naišla je i glavnina kolone koja se zaustavila u mjestu Zulići kod Parloga na mjestu šehidskog obilježja heroja Ejuba Golića gdje je upriličen čas historije.
Među prvima koji su prošli kontrolnu tačku na Parlogu su mladići iz mjesta Kobilići kod Sapne, a među učesnicima Marša su i članovi Kluba prijatelja Srebrenice iz Tešnja. Tešnjaci su krenuli pješke 4.jula iz svog grada, a jedan od pratilaca ove grupe je udruženje Prosvjetitelj.
Dok kolona još uvijek prolazi kroz prvu kontrolnu tačku na Parlogu, prve grupe stižu na Crni Vrh koji je udaljen skoro deset kilometara od Parloga. Prve lakše intervencije medicinske hitne pomoći zabilježene su na Parlogu.
Rijad Dedić je demobilisani borac iz mjesta Dugi Dio koje se nalazi na granici dva entiteta i ratnoj liniji Armije RBiH. "Ovako sam ih isto dočekivao u Nezuku prije 18 godina, samo što je tada glava bila u pitanju. Taj dan ću vječno pamtiti jer sam bio jedan od rijetkih koji je poznavao ovaj teren i bio u punoj kondiciji. Poslije učešća u probijanju neprijateljskih linija i formiranja koridora za prolaz preživjelih, komandanti su me zadužili da grupe ljudi koji stižu do Baljkovice prevodim do Nezuka. Prevodio sam grupe od 10 i 1000 ljudi od Zulića do Nezuka, ni sam ne znam koliko puta, prema računici mojih prijatelja taj dan sam prešao preko 100 kilometara na relaciji Nezuk-Baljkovica. Poslije 24 sata nespavanja i stalnog prevođenja dobio sam pola sata odmora i opet nastavio. Noge su mi bile u plikovima i cijeli tabani prekriveni žujevima i krvlju tako da se tabani nisu vidjeli, a stopala je bilo ružno pogledati. Zamislite kako je bilo onda njima, koji su krenuli iz Srebrenice na nepoznat teren. Opet bih sve isto uradio i žao mi je što nisam mogao više." Rekao nam je Dedić u razgovoru dok smo iščekivali prve grupe na Parlogu.
www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba
