Piše: Dženis Šaćirović

Suprotnosti se privlače – isto kada bi rekli da zlo privlači dobro ili obrnuto? Banalno shvaćena složena definicija koja treba svoje idejno objašnjenje u fusnoti ili je sama po sebi dovoljno shvatljiva? Da li će svaki sličan naslov samo načelno baciti u ambis tajni čovjeka koji nije uspio naći sebe, pa će svojim prostim shvatanjem ovih riječi krenuti u susret neizvjesnoj sudbini? Saznaćemo po cijeni rušenja ovog mita o muško-ženskim odnosima...
“Suprotnosti se privlače“ – pitanje prirodnih potreba između muškarca i žene i želja za upotpunjavanjem svojstava (psihofizičkih), koja po sili prirode jedna drugom spolu nedostaju. Biološki dojam je da se žena razlikuje od muškarca, samom svojom tjelesnom konstitucijom i njenim karakteristikama. Psihološki dojam je takođe identičan, žena se razlikuje od muškarca svojim psihičkim oblicima reakcija i onome po čemu je sama priroda spola kome pripada tjera da bude - suprotnost muškarcu. Tjelesne karakteristike između muškarca i žene, takve kakve su, same se po sili prirode privlače. Ali, ne zavarajte se, i phihičke se na istom principu privlače. Čovjek je zasebna cjelina, uokvirena van svih okvira prirodnih pojava. Uzdignut od strane Boga, onaj kome je dat razum da odlučuje, da voli ili mrzi, da bude ponosan ili ponizan, glup ili pametan, čovjek nikada ne može biti jednosmeran kao dan i noć, odlučan kao dobro i zlo... To nije samo zato što je obdaren dušom i razumom, već i svojom funkcijom.
Priroda stvari ga čini da teži onome što on sam nema, kako na sebi, tako i u sebi. U tome je svrha dualiteta. Žena ima nježnije ruke, ramena, nježniju kožu općenito i finiju od muškarca koji je sa ovim nabrojenim tjelesnim opisima žene u čistoj suprotnosti. Ženi treba snaga jer je ne posjeduje u većoj mjeri u odnosu na muškarca. Muškarcu treba nježnost koju u većoj mjeri ne posjeduje u odnosu na ženu. Majčinski i izraz nježnosti su suprotnost očevoj strogoći, ali priroda stvari ih čini nerazdvojivim, ne zato što je čovjek tako odabrao. Muškarac gradi kuću – žena je održava, suprotno ovome nebi trebalo biti moguće, barem ne u praksi...
Ali kao što se njihove fizičke potrebe razlikuju, tako se razlikuju i phihičke. Naime, ženski senzibilitet, izraženiji osjećaj za bol, nepredviđenost, nesigurnost, itd, takođe zahtijevaju od muškarca tome suprotno. Muškarčeva odlučnost, trpejivost, povjerenje, sigurnost, itd, su one karakteristike koje žena u većoj mjeri nema u odnosu na muškarca. Lavica bira jakog lava, ne zbog toga što sama takvog želi, već što je sile prilika primoravaju na to, što se ne može reći za ženu kod koje se podrazumijeva da želi. Razlika između lavice i žene je u tome što jedna živi u divljini, a druga u kapitalizmu. Žena želi biti zaštičena isto onoliko koliko se muškarac s toliko ponosa želi opustiti kraj žene. Isto tako, žena želi odlučnog muškarca isto onoliko koliko je njemu potrebna njena spontanost. Nećemo spominjati dobrotu, altruizam, kreativnost i ostale vrijednosti, jer se one smatraju uzvišenim nesporivim idealima koji su svojstveni i muškarcu i ženi.

Ali, da li je jasno dokučen izraz genetike, koji pobija mnoge teorije o prirodnim prilikama? To pitanje povlači druge teze, druge odgovore sa puno varijanti koje se u novijoj povijesti čovjeka nameću kao prirodne. Zašto se rađa potreba za istim spolom ili pitanje feminizacije muškaraca ili dominacije žena u odnosu na njih, pitanja su koja nisu vezana za “prirodni tok stvari”. Stoga, suprotnosti otkrivane radoznalošću vode u prazninu i odsustvo zajedničkih životnih sadržaja, jer muškarac i žena nisu isti, niti isto razmišljaju niti se isto ponašaju, pa samim tim nisu ni slični u prirodnim okvirima.