Općinski tim Prosvjetitelj Zenica formiran je nedugo prije elementarnih nepogoda koje su zadesile našu zemlju. Iako smo mnogo radili preko drugih udruženje, konačno je naišao neko ko nas je "razoružao" kada je u pitanju društveni aktivizam. Nakon nekoliko posjeta i nekolicine zajedničkih projekata, Allah s.v.t. nas je stavio na kušnju, neke kaznio, a svima pouku dao.
Ativnosti Prosvjetitelja – tim Zenica
Prije nego je pokrenuto na nivou države rješavanje problema svih zadešenih općina, općinski tim Zenica se samoorganizovao i odradio nekoliko interventnih aktivnosti na cijelom Zeničko-Dobojskom kantonu. Prvo šta smo odradili, vođeni emocijama, skupili smo 2000 KM, kupili hrane i stalih potrebština za porodice koje su bile smještene u kolektivnom centu u Begovom Hanu. Tek što je prva porodica uselila, općinski tim Zenica sa kolonom vozila prepunim hrane i lijekova je spremno čekao porodice. Vidjeli smo mnogo depresivnih epizoda, mnogo suza itd. Doveli smo ljekara koji je pregledao pristigle i educirali ljude kako da se ponašaju u kolektivnim centrima. U povratku smo 3 porodice iz Željeznog polja iz sela Biljevina i Ivlje smjestili kod naših prijatelja, koji su ih drage volje primili, obezbjedili im potrebnu hranu i nastavili put dalje.
U drugom koraku smo izvršili izviđanje terena i prvi stigli u Olovo iz kojeg smo prošli Vareš, Visoko, Kakanj, Brezu, Zenicu, Žepće, Maglaj, Zavidoviće, Tešanj i Doboj Jug.
Snimili smo situaciju i uočili najveće potrebe svake općine sa akcentom na Željezno Polje i Nemilski sliv.
Poslije smo ostvarili kontakte sa svim organizovanim grupama na terenu, te gdje su oni išli pružali smo im transportnu, robnu i finansijsku pomoć.
Oformili smo vlastiti magacin hrane, gdje se inače u ratnom periodu vršilo skladištenje hrane, magacin smo ubrzo prilično napunili ali još brže i ispraznili.
U prvom mahu akcenat smo stavili na porodice koje smo mi smjestili, a to je u konačnici 11 porodica, koje i dalje mi koordiniramo i obezbjeđujemo im pomoć, jer do ovih porodica nikakva pomoć nije dolazila. Pronašli smo na destine onih "tihih" koji su negdje u kraju, za koje niko ne mari. Zbrinuli smo kako tiha sela tako i tihe pojedince, a Bogami i one glasne.
Među prvima smo stigli do Biljevine, gdje smo sreli našu braću iz tima Prosvjetitelja Žepče, i helikopterom donijeli drugi agregat u selo Biljevinu i poklonili ga našoj Bosanskoj nani koju niko nije mogao ni silom evakuisati iz sela. Nena Ramko je sa 26 godina ostala udovica sa 4 male djece, poslije toga se nikada nije udavala. A kad smo je pitali zašto ponekad klanjaš dva puta podne, odgovor je bio "ej šta sam ih propustila", - pa kada nano "pa kada sam bila djevojčica". Nena Ramko i danas sa 80 godina skuplja sijeno, muze kravu, a zatekli smo je kako zakopava krompir koji je po njivi razbacala vodena bujica.
Dostavili smo im medicinsku pomoć, a naš doktor je bio prisutan u novooformljenoj ambulanti u Biljevini, pošto se selo Biljevina liječi na Mestovoj Ravni, a putna komunikacija je prekinuta i Biljevina nema doktora. Donirali smo im pored agregata nekoliko stotina litara vode, pošto im voda nije za piće, kao i u večini općina i sela na području ZDK.
Magacin je konstantno polupopunjen, iako se stalno vrši podjela hrane. Do sada smo podijelili oko 150 pojedinačnih paketa, zatim 11 porodica udomili i konstantno ih obskrbljujemo hranom, odvukli mini konvoj hrane u Misbah u dva navrata, traktor hrane u zaboravljene Vukotiće, i traktor hrane u Koliće.
Agregatima smo obradovali mještane Biljevine, Vukotića i Kolića, sve pobrojane smo transportovali helikopterima. U svim pobrojanim mjestima postoje agregati samo u džamijama, dok poneka sela imaju po desetak agregata, selo Vukotići, Biljevina i Kolići su u momentu dostave posjedovali po jedan agregat u čitavom selu.
Prevezli smo nekoliko porodica na željene lokacije, donirali nešto novčane pomoći, nahranili vrijednu djecu sa Crkvičkog brda koji su od 7h ujutro do 20h svaki dan volonterski ubacivali hranu i vodu u helikptere sa suzama u očima i puni entuzijazma, a najveća nagrada im je bila voznja u helikopteru nakon 5 dana.
Među volonterima na Crkvičkom brdu je bio nemali broj onih koji su pogođeni poplavama, pa čak i dva volontera koji su potpuno izgubili kuće. Tim Zenica im je obezbjedio hranu i slao ispomoć.
Obišli smo sve kolektvne centre i dopunjavali potrebe pojedincima i grupama, a sa paketima sokića smo obradovali najmanje članove.
Naši članovi su učestvovali u akcijama čišćenja Nemilskog sliva i dali smo 10 volontera na usluge čišćenja, 8 privatnih vozila na raspolaganje za transport, magacin za hranu, učestovali u dezinfekciji gradova, hlorisanju vode i pomoći u nabavci vodoopeme.
Zdravstveni interventni tim Prosvjetitelja Zenica čine dva ljekara, jedan epidemiolog i jedan psiholog.
Vidjeli smo mnogo potresnih situacija, gdje su ljudi na antidepresivima, apaurinima a do jučer su bili stijene. Videjeli smo nene od 90 godina kako kažu "nikad gore nisam doživjela, ratovi su mila majka za ovo što nas je snašlo", mezaristani su uništeni, za što nam stanovnici govore a pogotovo roditelji koji su izgubili djecu, spašavajte naše mezare to je kao da drugi put gubimo djecu.
A najviše zbog čega vas trebamo i sve pozivamo nemojte prestajati sa činjenjem dobrih djela, pomozite onom Tihom narodu, narodu koji ne zna šta znači tražiti, narodu kojeg je stid reći treba mi, narodu koji je odsječen.
Spoment ćemo još jedan događaj.
Prije izvjesnog vremena tim Prosvjetitelja Nemila je donirao kravu jednom njihovom mještanu u selu Kolići. Stvar ne bi bila nimalo neobična da danas, tražeći kome da pomognemo i obilazeći teren, ne naiđemo na jednu devetočlanu porodicu iz Kolića do kojih niko nije došao. Oni su smješteni u Postojini mjestu nadomak Topčić polja, i nakon što smo im uručili pakete, pitaju oni ko smo mi, te im se predstavimo, pa kažu oni "znamo, čuli smo za vas, vi ste nama donirali kravu". Krava je još uvijek u životu.
