Mladi borci na istočnoj granici Bosne i Hercegovine vrijedni pažnje koji na svoj način čuvaju državu" "Imati prijetelja iz djetinjstva je blago koje se ne može porcijeniti i koje se čuva i pamti cijeloga zivota.

Kada čovjek pomisli da može doći to u iskušenje onda ga obuzme strah na samu pomiso da kao dijete odrasta sam, a sa druge strane zahvala Gospodaru što nije bio u takvom iskušenju. Petnaestogodišnji Emir iz mjesta Jadar, udaljeno oko 20 kilometara od Srebenice, živi tako usamljen sa majkom i ocem, bez prijtelja, bez komšije, dez druga po kome će pamtiti svoje djetinjstvo. Teškim putem, koji je moguće savladati samo terenskom vozilom stigli smo u posjetu da bi, dan prije skole, uručili ruksak sa priborom za skolu.

Sav sretan pružio nam je ruku i zahvalio se na daru bez kojega bi sutra praznih ruku išao na prvi čas u novoj školskoj godini. Teška materijalna situacija natjerala je ovu porodicu da se varati u svoju tek ozidanu kuću bez osnovnih uslova za život. Riječima se ne može opisati ukakvim uslovima borave, jer zaista nema ni osnovnih uslova za život, sve je na početku i sve sto je potrebno za normalan život - nedostaje. Uz školski pribor u iznosu od 30 km ovoj porodicu uručili smo pomoć u iznosu od 100 km, što ce biti od veliko pomoći za početak škole. U blizini ovog mjesta, tačno uz istočnu granicu, nadomak jezera Perućac, posjetili smo devetočlanu porodicu vrijednog domaćina Sabita koji se u rodno mjesto vratio 2002. godine.

Sabit je tipični bosanski heroj koji se na najboljni način, poljoprivredom i stočarstvom, bori da odgoji i prehrani svoje šestero djece od kojih najmlađa kćerka ima tek 3 mjeseca a najstariji sin Ibrahim 14 godina i krenuo je u deveti razred osnovne škole. Ovoj prododici smo pomogli sa dva školska rukasaka i priborom za počeka škole u iznosu od 80 konvertibilnih maraka.

Pri posjeti istočnom dijelu Bosne i Hercegovine svratili smo do malog Tarika u zvorničkom naselju Kostjerevo. Tarik živi sa majkom i nenom i bez obzira na prelijep pogled na Drinu ne moze biti toliko sretan i uživati u njemu kao neko ko ima topllinu očeve ljubavi pored sebe. Ruksak pun školskog pribora, vrijedan 50 KM, bio ja dovoljan da izmami osmije ovom dječaku i bar na trenuatak učini sretnim malog Tarika.

Kao i svakog bajrama i ovaj put smo nastavili tradiciju da obradujemo djecu porodica koje posjećujemo bajramskim paketićima. Ovoga puta zahvaljujući većem broju srdstava uspjeli smo da obezbijedimo 21 bajramski paketić. Da su djeca najiskrenija bića nebrojeno puta se do sada pokazalo, tako je i ovaj put bilo. Njihov osmjeh i radost je nešto što je jako teško opisati. Nadamo se da smo im makar malo uljepšali bajram i vratili osmjeh na njihova lica.

Porodice koje su dobile paktice:

1-4. Naši redovni stipendisti – Živinice, Zvornik
5. Porodica Bjelopoljac, Ciljuge (nekada Brgule) – Živinice
6.-7. Porodica Fejzić, Repuh – Živinice (2 paketića, jer ima devetero djece u porodici)
8. Porodica u Tupkovićima – Živinice
9. Porodica Šaran – Živinice
10. Porodica Muratović, Karaula – Živinice
11. Porodica Suljagić, Karaula – Živinice
12. Porodica Delalić, Barice – Živinice
13. Porodica Avdić, Rainci – Kalesija
14. Avdulahova porodica, Jeginov lug – Kalesija
15. Porodica Muminović, Rainci – Kalesija
16. Porodica Hasanović, Križevići – Zvornik
17. Sead, Glogova – Bratunac
18. Porodica Handžić, Osmače – Srebrenica
19. Daris Mehmedinović, Kiseljak – Tuzla
20. Porodica Nukić, Puračić – Lukavac
21. Porodica Karamujić – Teočak

Kako je sve to izgeldalo pogledajte u našoj galeriji slika. 

Put Podrinja ponovo je pod našim nogama. Ovoga puta odredište je Krasan Polje kod Bratunca. U tom naselju je Sulejman Agić, povratnik. Sulejman živi sa sinom, a obojica su teško bolesni. Sulejmanov sin je 1986 godište i nalazi se na birou nezaposlenih BiH. Njihova mjesečna primanja su u oko 300KM ali zbog već spomenute bolesti obojice ona obično budu utrošena u lijekove.  Sulejman je srcani bolesnik i mora da kupuje lijekove. Nedavno je od donacije zavrsio krov kuce.

Da bajram makar malo bude radostan u porodici Agić mi smo ih odlučili posjetiti i tom prilikom im uručiti 200KM od kojih nadamo se da će barem na trenutak zaboraviti na tešku situaciju u kojoj se ova dva hrabra muškarca nalaze.

U predbajramskim danima posjetili smo porodicu Handžić kod Srebrenice. Ova porodica živi u jako teškim uslovima, samohrana majka koja birne o troje djece od kojih je jedna djevojčica jako bolesna najbolje zna kroz kakve životne patnje prolazi.

Ovo je naša druga posjeta ovoj porodici, kod njih smo bili u Januaru ove godine. Ovoga puta uručili smo im 100KM kratkoročne pomoći i prigodan bajramski paket za najmlađe članove ove porodice. 

Da nismo regionalno ograničeni govori i posjeta Nesibu Okanoviću kod Zvornika. Nesib ima šestero djece, četiri kćerke i dva sina. Sve kćerke Nesibove su udate, tako da u ovom trenutku živi sa svoja da sinčića.

O kakvom čovjeku je riječ najboje govore informacije da je branilac Srebrenice i bivše aktivno vojno lice. Nakon rata radio u vojnoj policiji. Penzionisan prinudno zbog nemogucnosti djece da se brinu sami za sebe.

Nesibova supruga je preselila 95' i nije se ženio.

Nesibovi sinovi imaju 19 i 16 godina, mlađi sin je 4 puta operisan, naime operisao je tumor na mozgu, te zbog toga ima mnoga ograničenja u ishrani, kretanju, izlaganju suncu itd.

Nesib ne radi nigdje jer ne moze stici obzirom da stalno mora sa mladjim djetetom da bude.

Mali je primao socijalnu pomoc od 40 KM prvih 5-6 mjeseci nakon operacije. Ista je bila podignuta na 80KM u narednih 5-6 mjeseci gdje nakon toga vise nisu primali.

Zadnjih mjesec dana nemaju struje.

Kuca je sagradjena od donacija i jako lose uradjena obzirom da temelj i podrum nisu odradjeni kvalitetno. Stubovi nedostaju.

Svi koji misle da mogu pomoci na bilo koji nacin da se jave na br telefona: 065 726 889.

Mi smo ovog puta Nesibu uručili 150KM jednokratne pomoći.

Jedna od najtežih bolesti jeste svakako samoća, kakva je to bolest najbolje nam je ispričala nena Nezira iz Gračanice kod Živinica. Nena Nezira živi sama u trošnoj kućici, a da nevolja bude veća nema redovnih primanja i samo ona zna kako preživljava ove teške dane. Jedino što ima jeste 114 KM pomoći koja dođe u dva-tri mjeseca što je u današnje vijeme premalo da bi se preživila dva mjeseca. Bore koje su pomiješane sa tugom na Nezirinom licu nama su bile dovoljna pouka da shvatimo kako je nekada teško na ovom svijetu boraviti.

Nakon što smo s Nezirom popričali uručili smo joj 100 KM kratkoročne pomoći, dok je nena Nezira uzimala novac plakala je i upučivala dove Bogu za nas. Nadamo se da će nena Nezira iduće bajrame dočekivati u ljepšem stanju a mi ćemo se svakako vratiti kod nje da joj vratimo osmjeh na lice.

U velikom zamahu naših pred-bajramskih posjeta našli smo vremena da obiđemo i Envera Delalića koji sa svojom porodicom (supruga i troje maloljetne djece) živi u Baricama kod Živinica bez ikakvih primanja. Ovaj put porodicu Dedalić, tačnije Envera našli smo kod kuće kako se priprema posjetiti sina u bolnici. Naime, Enverov sin zadobio je povredu u grudnom košu te je u trenutku naše posjete ležao na UKC Tuzla. Dok je Enver teškim pogledom gledao u naša lica pričao nam je kako u ovim teškim trenucima ne zna kako da ode u posjetu svom djetetu jer nema novaca. Mi smo mu makar malo olakšali tako što smo mu uručili 50KM. Vjerujemo da to nije dovoljno ali olakšat će mu makar nekoliko dana.

Također za njegovu djecu ostavili smo mu bajramski paket, da unatoč teškim trenucima koje preživljavaju osjete slast najvećeg muslimanskog blagdana.

Bajram je radost za sve muslimane, međutim nekada zna biti i teško dočekati ga a nemati odakle kupiti osnovne sastojke za jednu pristojnu bajramsku sofru.

Nažalost takav je slučaj sa našim demobilisanim borcem Sakibom. Naši momci su posjetili Puračic s namjerom da unesemo malo radosti u Sakibov dom. Sakib, uvijek optimista, ne želeći nikome zlo i ovoga puta dočekao nas je vedar i pun nade za bolje sutra. Zbog nedostatka vremena zadržali smo se kod sakiba malo kraće nego inače, no i to nam je bilo dovoljno da uzmemo nekoliko pouka od ovog hrabrog i od države zaboravljenog borca.

Sakibu smo uručili skroman novčani iznos od 50KM i paket namijenjen njegovom sinu da bajram dočekaju u malo ljepšoj atmosferi.

Humane aktivnosti našeg sektora su jedna od temeljnih aktivnosti. Svaka od akcija koju obavimo ima svoju posebnu jačinu, ima vrijednost ali ono što najviše ostane urezano jeste tuga i bol koju na kraju ponesemo sa sobom. Takav slučaj je i sa malim Darisom. 

Daris ima problema u unutračnjosti glave tačnije na mozgu. Preveliko izlučivanje "tečnosti" Darisu pravi probleme, deformiše mu glavu, potiskuje ostale organe, vrsi poremećaj svih ostali organa, rad bubrega, jetre. Tako da je naš lijepi Daris bio u jednom periodu na rubu smrt ili života. Allahovom voljom uz pomoć dobrih ljudi Daris je otišao na liječenje u Tursku, budući kod nas nema doktora koji se bavi tim problemima jer je to jedinstven primjer bolesti u svijetu. Ovaj slučaj je preuzeo prof,dr. Mehmet Ozek. Za liječenje ovog malog dječaka u Turskoj sa određenim popustima bilo je potrebno da sada 103.000,00 američki dolara.

Prije nekoliko dana Daris je sa porodicom otputovao na pregled i kontrolu u Tursku. Molimo Allaha s.w.t. da Darisu podari zdravlja, sreće, a njegovim roditeljima snage, sabura i nagradu kao i svim dobrim ljudima na borbi za Darisovo zdravlje.

Mi kao tim smo Darisu urucili 300KM u svrhu liječenja. Iako je to samo mala kap vode u moru troškova Darisovi roditelju su prepuni zahvale.