Mladi borci na istočnoj granici Bosne i Hercegovine vrijedni pažnje koji na svoj način čuvaju državu" "Imati prijetelja iz djetinjstva je blago koje se ne može porcijeniti i koje se čuva i pamti cijeloga zivota.
Kada čovjek pomisli da može doći to u iskušenje onda ga obuzme strah na samu pomiso da kao dijete odrasta sam, a sa druge strane zahvala Gospodaru što nije bio u takvom iskušenju. Petnaestogodišnji Emir iz mjesta Jadar, udaljeno oko 20 kilometara od Srebenice, živi tako usamljen sa majkom i ocem, bez prijtelja, bez komšije, dez druga po kome će pamtiti svoje djetinjstvo. Teškim putem, koji je moguće savladati samo terenskom vozilom stigli smo u posjetu da bi, dan prije skole, uručili ruksak sa priborom za skolu.
Sav sretan pružio nam je ruku i zahvalio se na daru bez kojega bi sutra praznih ruku išao na prvi čas u novoj školskoj godini. Teška materijalna situacija natjerala je ovu porodicu da se varati u svoju tek ozidanu kuću bez osnovnih uslova za život. Riječima se ne može opisati ukakvim uslovima borave, jer zaista nema ni osnovnih uslova za život, sve je na početku i sve sto je potrebno za normalan život - nedostaje. Uz školski pribor u iznosu od 30 km ovoj porodicu uručili smo pomoć u iznosu od 100 km, što ce biti od veliko pomoći za početak škole. U blizini ovog mjesta, tačno uz istočnu granicu, nadomak jezera Perućac, posjetili smo devetočlanu porodicu vrijednog domaćina Sabita koji se u rodno mjesto vratio 2002. godine.
Sabit je tipični bosanski heroj koji se na najboljni način, poljoprivredom i stočarstvom, bori da odgoji i prehrani svoje šestero djece od kojih najmlađa kćerka ima tek 3 mjeseca a najstariji sin Ibrahim 14 godina i krenuo je u deveti razred osnovne škole. Ovoj prododici smo pomogli sa dva školska rukasaka i priborom za počeka škole u iznosu od 80 konvertibilnih maraka.
Pri posjeti istočnom dijelu Bosne i Hercegovine svratili smo do malog Tarika u zvorničkom naselju Kostjerevo. Tarik živi sa majkom i nenom i bez obzira na prelijep pogled na Drinu ne moze biti toliko sretan i uživati u njemu kao neko ko ima topllinu očeve ljubavi pored sebe. Ruksak pun školskog pribora, vrijedan 50 KM, bio ja dovoljan da izmami osmije ovom dječaku i bar na trenuatak učini sretnim malog Tarika.
