Tribina na temu „Čije se to grobnice otkopavaju?“ je zaista bila već odavno potrebna našem bošnjačkome narodu. Zaista nam je postavljno direktno i pitanje na mjestu. Čije se to grobnice otkopavaju? Imam osjećaj da Bošnjaci misle da to nisu njihove gorbnice niti grobnice njihove rodbine i sunarodnjaka. Bošnjaci kao da su zaboravili genicid. Ili možda je bolje rečeno: „Bošnjaci su  zaboravili genocid.“ Allahu ekber, kako nam malo treba da zaboravimo svoju muku. Sjetite se samo primjera  Jevreja,  cijela zemlja Izrael u određenom trenutku staje i prestaje da se kreće sve što je živo i neživo, kako bi na takav način se prisjetilo holokausta.
Na spomenutoj tribini mogli smo čuti i brojne primjere koji nas ostavljaju bez daha, naravno oni u negativnom smislu. Pa tako podatak da je u Prijedoru za osam sati ubijeno 3500 (tri i po hiljade) ljudi, žena i djece. Da su Prijedorčani, muslimani, nosali bijele trake oko ruku i kuće su morale biti obilježene bijelim čaršafom. Kako je samo četnik propremao se da nered čini po Zemlji.  Kako je samo bošnjačka krv jeftina. Uporedo s time, dešava se u Višegradu još jedno poniženje i opasna stvar za Bošnjake. Naime,  četniku je zametala riječ „Genocid“ na spomen obilježju pa je brusilicom tako jadno i bijedno izbrisao. Na odbranu i reagovanje jedina je ustala naša herojina Bakira Hasečić, žena koja je silovana od istih četničkih hordi. Gdje su Bošnjaci? O, kako je samo bošnjačka čast beznačajna! Također, ono što me posebno ostavilo bez daha je podatak da su porodice ubijenih i u Tomašici raskomadanih žrtava, morale da plate kako bi se kosti njihovih najmilijih što prije iskopale. Kako je samo bošnjački ugled jadan. O Bošnjače čuješ li vrisak novorođenog djeteta iz Potočara  koje je zgaženo četničkom čizmom? Zar si Bošnjače zaboravio? Zar si Bošnjače poludio? Jučer hljeba i soli nisi imao, niti krova nad glavom. Strahovao si od koga? Kuda ti to danas ideš? O kako je samo bošnjačka pamet lahkomislena.
Tomašica je Prijedoru ono što su Potočari  Srebrenici. Srebrenica i Prijedor su brat i sestra. Bol koju osjećam prema Srebrenici je ista ona bol koju osjećam prema Tomašici, Živoj lomači, Korićanskim stijenama, jami Bezdani, fočanskom mostu na Drini, Kamenici dolini grobnica ...
Bošnjače hrabro ustani i reci ko si i na sebe ne daj. Tvoja je mati Bakira. Zašto je puštaš da se opet sam brani jasnog nepriajtelja. Znam, nije u tebi umro onaj bosanski inat. Znam da najviše na svijetu mrziš nepravdu. Znam da sve ovo gledaš. Nemoj da šutiš radi sitnog šićara.
A.H. Alamek