Rukovodsvo „Prosvjetitelja“ je na inicijativu sekretara udruženja Nisveta Mujanovića odlučilo zahvaliti se kralju Saudijske Arabije na ovogodišnjem poklonu našem udruženju u vidu jednog odlaska na Hadž po izboru članova "Prosvjetitelja". U četvrtak,  21.11.2014., sekretar Nisvet Mujanović i predsjednik "Prosvjetitelja" Nerzudin Hajdarević su posjetili ambasadu Saudijske Arabije u Sarajevu gdje ih je dočekao ataše za vjerska pitanja pri ambasadi Kraljevine Saudijske Arabije Abdulmayid Al-Ghayt i njegov saradnik  Adman Maglic. Naš predsjednik i sekretar kratko su predstavili Udruženje i njegov rad te se zahvalili atašeu za prepoznavanje rada „Prosvjetitelja“ imajući na umu kur'anski ajet:
 “ I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (Et-Tevba, 105)

Ataše je obradovan, vidno, našom posjetom i zahvalom, te je izrazi veliku radost jer ova posjeta dolazi direktno iz Srebrenice. Takođe, ataše se zainteresovao za rad Udruženja i konstatovao da će njegova prva slijedeća posjeta Srebrenici biti upravo nama, udruženju „Prosvjetitelj“, jer kako je kazao raduje ga činjenica da u Podrinju ima vrijednih i dobrih ljudi koje svoje imetke i živote žrtvuju na Allahovom putu.

Ove godine naša najsvetija mjesta Mekku i Medinu posjetio je naš sekretar udruženja Nisvet Mujanović. Uzvišeni Gospodar pozove čovjeka da Mu  bude gost onda kada se  najmanje nada. Udruženje „Prosvjetitelj“ svake godine šalje svoje članove na hadž, i to jednog starijeg člana jednog i jednog mlađeg. Plan je bio da se za slijedeću godinu 2014. pošalje sadašnji sekretar, Nisvet, međutim, ljudi planiraju a Uzvišeni Gospodar stavlja pečat na ljudske planove. Tako je voljom Njegovom Nisvet ove godine bio počašćen ovom petom islamskom dužnosti. Naime, ambasada Kraljevine Sajudijske Arabije svake godine nekoliko najzaslužnijih insana iz svake države svijeta pozove kao kraljeve goste na hadž. Na iznenadni poziv naš sekretar se oduševio iako da nije mogao da vjeruje, a pripreme za ispraćaj su izvršene u rekordnom roku te je sektor za afirmaciju žene muslimanke udruženja "Prosvjetitelj" za manje od 24 sata pripremilo svo potrebnojelo i piće kako bi Ikrar dova bila onako kako to budući hadžija i zaslužuje.  Zaista, naš Nisvet je kao pčela radilica koja radi u svako doba dana, mjeseca i godine i ne staje niti imalo posustaje. Tako je naš sekretar, između ostalog, u putu do Mekke stekao i još par životnih prijatelja, što je rezultiralo još većim zalaganje za ljude u Podrinju. 

FOTO: Ispraćaj Nisveta na Hadž u njegovim Samarima kod Zvornika

Priča nam Nisvet kako je nemoguće opisati taj osjećaj boravka u najsigurnijim i najljepšim mjestima za muslimane, Mekku i Medinu i taj poseban osjećaj pri prvom susretu sa Kabom. Govorio je i kako ovog prijateljstva i bratskog odnosa koje imamo mi u „Prosvjetitelju“ nema nigdje i poručio nam je da još više čuvamo naš samragd i rubin, naš „Prosvjetitelj“.

www.prosvjetiteljmuallim.org

Rođen 1983., u vrijeme sarajevskog procesa kada su naši Mladi Muslimani muku mučili da očuvaju našu vjeru u našoj domovini BiH, u Srebrenici postajem peti član svoje porodice. Evo danas ija muku mučim. Okončanje rata, kao muhadžir, dočekao sam u okolini Tuzle, kao jedini preživjeli muški član svoje porodice. U genocidu koji je počinjen 1995. godine u Srebrenici ubijen je moj babo koji je imao svega 36 godina života, moj stariji brat ubijen od zločinačke ruke imao je 16 godina, a mlađi 14 godina života. Svoje dječačke živote okončali su streljani u Pilici kod Zvornika od zločinca koji je za svoje zločine dobio svega pet godina zatvora i danas se slobodno šeta svijetom.

Ovo su ogromni prelomi mog dječijeg života, meni tada teški poput ogromne planine, a vjerujte mi, ni danas ništa lakše nije. Čvrsto vjerujem da sve ono što Allah dž.š. da čovjeku je sa svrhom i razlogom pa i to što sam ja ostao živ da se nadam i da dovu učim da će me moj babo i braća dočekati u Džennetu akobogda. Nakon svog ovog tegobnog proživljavanja, pojavljuje se svijetla tačka u mom životu, od svjetla koje je moju porodicu obasjalo još ‘93. godine u Srebrenici. Moja rahmetli braća su u Srebrenici postali dio ovog svjetla, svako ko ih je poznavao, nakon pristupa ovom svjetlu uviđao je samo dobro od njih. Posebna zraka u ovom svjetlu bila je naučiti da se mora odvojiti od svojih usta da se pomogne onome u težoj situaciji. Prije mog pristupa ovom nuru osjetio njegove ugodne zrake.

Mukotrpno je bilo i jako bolno, prije mog uključivanja u klub “Gazije Zen Satori”, današnje udruženje “Prosvjetitelj” sa mojih dvanaest godina svakodnevno gledati svoju majku, kako povazdan, sa očima punim suza ustane samo iz razloga da bi meni spremila da jedem i vraća se u postelju jecajući za izgubljenim sinovima svim onim za šta je vrijedilo živjeti na ovom svijetu. Allah dž.š. dadne insanu u momentu kad izgubi nadu i svaki smisao u životu da mu se desi nešto što će ga dovesti na put spasa, na svjetlo koje mu vraća optimizam. Jednog dana dok sam se vraćao iz škole, k’o djeca, malo smo se pogurali i posvađali. Sutradan, dijete sa kojim sam se zamjerio dovelo je brata koji me je dobro istukao. Vjerujte, niti jedan me taj udarac nije zabolio, u tom momentu, bolilo me samo to što nisam imao koga dovesti da me brani, jer sam bio sam na dunjaluku bez muških članova porodice i famelije. Tada sam znao da se moram uzdati samo u sebe i u Allaha dž.š., te upisujem se u klub borilačkih vještina kako bi ojačao svoje tijelo i mogao da sam sebe branim u životu, a Allah mi je dao puno više od toga.

Od mojih trenera slušao sam samo dobro, nur je izbijao iz njihovih lica, a riječi su plijenile svaku pažnju. Od svega dobrog u ovom udruženju, od dobrih ljudi članova “Prosvjetitelja” učio sam i naučio samo dobro: Naučio sam o svojoj vjeri din-i-islamu, svjetovno se obrazovao, fizički se osposobljavao i došao do majstorskog zvanja u karate. Naučio sam se društvenoj odgovornosti i upoznao mnoge čestite ljude. Kada sam došao do majstorskog zvanja u karateu postao sam jedan od trenera ovog kluba gdje i danas dajem svoj doprinos trenirajući i prenoseći znanje na našu bošnjačku omladinu. Vodim sekciju kluba u Behram-begovoj medresi gdje podučavam učenike samoodbrani.

Ono što je specifično za ovo udruženje jeste nesebično zalaganje na putu dobra, na putu pomaganja potrebnima. Mene je od samog pristupa fasciniralo to da je na prvom mjestu zajednica i drugi, a mi, ma za nas nije problem, mi ćemo se već nekako snaći, inšallah. Da je ovo baš ovako, to dobro zna svako onaj ko je imao imalo dodira sa udruženjem “Prosvjetitelj” i nama je čast i zadovoljstvo biti na usluzi i od koristi našoj zajednici.

Udruženje “Prosvjetitelj” je poput broda koji ide ispravnim putem, a najispravniji put jeste put Kur'ana i suneta Allahovog poslanika Muhammeda a.s. On nije jedini brod koji plovi tim putem, ali se trudi da bude prvak koji će olakšati ljudima to putovanje. Ima onih koji su shvatili da će puno lakše prevaliti taj put ako se ukrcaju na brod pa su tako i učinili. Raspoređeni su na njemu tako da svako ima svoju ulogu i zadatke. Neki upravljaju tim brodom kako nebi posrnuo ili se razbio od stijenu. Neki pak održavaju unutrašnju ispravnost i funkcionalnost broda kako bi mogao ići naprijed. Neki na izvjesnim stanicama popunjavaju brodske zalihe, dok neki čiste glancaju i dotjeruju svoj brod kako bi izgledao ljepše. Ima dakako na tom brodu i običnih putnika koji uživaju sve ove blagodati diveći im se cijelo putovanje, zatim, ima onih koji se ukrcaju pa izađu na sljedećoj stanici. Naravno, može da se desi da u tom brodu ima i neki slijepi putnik, pa to je ipak samo brod.

Sve je dobro dok su u tom brodu, jer je to mnogostruki hajr i korist za sve unutar njega. Još jednom se podsjetimo da je između svih blagodati kojima smo obasuti jedna od najvećih i to što nam je Uzvišeni Gospodar podario svijest o zajednici, tj. džematu, odnosno da stavljamo interes zajednice iznad vlastitog interesa. Mi smo svjesni da svi naši rezultati nisu od nas, da je to od Uzvižnog, ali itekako smo ponosni što je Allah dž.š. baš nas odabrao da ovo činimo. Na kraju jedan citat od bosanskog vojskovođe, koji je rekao u jeku naših pobjeda a da se nebismo uzoholili, to sada ponavljam:

“Naše pobjede nisu naša slava, one su naša obaveza.”

U potpisu džematlija “Prosvjetitelja” Srebrenica

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

U subotu 16. Novembra 2013. godine održan je sastanak rukovodstva „Prosvjetitelj“ sa imenovanim koordinatorima udruženja za regiju Srednjeg Pordinja. Udruženje „Prosvjetitelj“ je u svom dosadašnjem postojanju prošlo mnogobrojne faze i iskušenja, u skladu sa sadašnjim mogućnostima udruženja i potrebama društva, prije izvjesnog vremena pokrenuta je inicijativa imenovanja koordinatora za svaku općinu u Srednjem Pordinju. Zahvaljujući milosti Svevišnjeg stekli su se uslovi za realizaciju ove faze, a svi se nadaju da će se ubrzo moći i u općinama Tuzlanskog kantona, a zatim i u cijeloj BiH imenovati koordinatori udruženja. Udruženje "Prosvjetitelj" ima svoj "privremene" koordinatore u skoro svim općinama Tuzlanskog kantona i nekoliko drugih gradova u BiH. Pored navedenih suradnika iz BiH u radu udruženja posebno mjesto zauzimaju naši "privremeni" koordinatori koji su u dijaspori diljem svijeta, pa su tako nedavno oformljena tijela "Prosvjetitelja" u Danskoj i SAD-u.
Prvih pet koordinatora je svečano imenovano za svoje općine u subotu na mjestu gdje je sve i zapoečlo sa udruženjem Prosvjetitelj prije dvadeset godina. Čast da budu koordinatori udruženja „Prosvjetitelj“ u svojim općinama dobili su Elvis Gogić općina Zvornik, Almir Sinanović općina Bratunac, Vahidin Talović općina Milići, Asim Esmić općina Vlasenica i Bernes Ademović općina Srebrenica. Koordinator za Srednje Podrinje je Elvis Gogić iz Zvornika profeosr turskog jezika i književnosti, a koordinator udruženja koji će koordinirati sa svima i koji će biti na vrhu piramide tima je Nermin Mujkanović. Imenovani nisu krili svoje zadovoljstvo ukazanim povjerenjem, ali isto tako i svjesnost odgovornosti koju su ponijeli svojim zaduženjem. Na sastanku su predočeni planovi za buduće djelovanje, kao i shema koordinacije među prisutnim u budućnosti.

Prisutnima se obratio Mehdin Jakubović osnivač Prosvjetitelja podsjetivši ih na put stvaranja ovog udruženja, ističući važnost iskrenog nijeta da budemo bolji kao pojedinci prije svega, koji će svojim radom, trudom i ponašanjem biti primjer svim drugim u svojoj okolini. Važnost pojedinca je neprocjenjiva ukoliko taj pojedinac svoj rad i mogućnosti usmjeri na pobljšanje zajednice kojoj pripada. Mi u Podrinju teškim putem, ali među prvima učimo da nam niko neće pomoći ako mi to sami ne učinimo i dignemo se da budemo društveno aktivni i doprinosimo svojoj zajednici.

Ovu svečanost du dodatno obogatili članovi halke „Prosvjetitelja“ iz Živinica koji su pristigli u Srebrenicu, a zadovoljstvo kod prisutnih dodatno su podigli dragi gosti profesor Abdusamed Bušatlić i Salko Zildžić. Razmjenjena su iskustva među prisutnima o društvenom aktivizmu i prijedlozi kako da se poboljša rad svih prisutnih. Prisutni su se razišli noseći sa sobom citirane  riječi Poslanika a.s. koji je podučavao ashabe da je: “Vjernik koji se uključuje u društvene tokove (miješa se sa ljudima) i strpi se na uvredama kojima bude izložen (zbog promovisanja dobra) bolji kod Allaha od onoga koji se ne miješa sa ljudima i ne strpi se na njihovim uvredama.”

Uskoro se očekuju i prvi rezultati rada koordinatora na terenu, a do tada motivaciju crpimo iz riječi:
"A u čemu bi bila svrha i vrijednost našeg života ako ne bismo težili savršenstvu duha i tijela, ako ne bismo težili putu plemenitom. Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni, oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom, koja se zove plemenitost. Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života. A ostale žalimo..." Nosioci ideje Udruženja

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

Rukovodstvo udruženja "Prosvjetitelj" je ovog vikenda posjetilo novoimenovanog glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Zvornik Haris efendiju Mustajbašića. U prijatnoj atmosferi u prostorijama zgrade Medžlisa IZ Zvornik izražena je puna podrška ef. Mustajbašiću od Udruženja te ponuda kapaciteta "Prosvjetitelj" kako bi se što uspješnije realizirali projekti od važnosti za Bošnjake u Zvorniku i Podrinju. Posebno zadovoljstvo dolaskom ef. Mustajbašića na funkciju glavnog imama istakao je predsjednik udruženja Nerzudin Hajdarević ističući da je Glavni Imam svoju porodicu doveo u Zvornik i svoju djecu upisao u osnovnu školu u gradu Zvorniku te pozvao političare i pojedine imame Podrinja da slijede primjer Mustajbašića, vrate svoje porodice u Podrinje i u potpunosti osjete kako žive Bošnjaci u ovom dijelu BiH jer je to jedini način da opravdaju i ispune očekivanja svojih sljedbenika.

Glavni imam je na sastanku predstavio sadašnje stanje i situaciju koju je zatekao u zvorničkom medžlisu ističući važnost ovog dijela Bosne i dobru organizovanost samog medžlisa kojem treba još malo da bude među vodećim u državi i da se nada da će svojim radom doprinijeti tome da zvornički Medžlis to i postane. Uz konstataciju i dijagnozu trenutnog stanja ef. Mustajbašić je predložio i plan aktivnosti kako bi se rad Medžlisa unaprijedio.

Podsjetimo se, dana 1.10.2013. godine u sjedištu Medžlisa IZ-e Zvornik u tome gradu, muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović, u prisustvu njegova zamjenika dr. Seada ef. Seljubca, predstavnika vlasti općina Zvornik i Sapna, članova Izvršnog odbora zvorničkog Medžlisa, kao i svih imama s toga područja svečano je dodijelio dekret o postavljenju novog zvorničkog glavnog imama Harisa-ef. Mustajbašića.

Na ceremoniji dodjele dekreta o novom glavnom imamu je govorio dr. Seljubac, koji je između ostaloga, istakao da je Mustajbašić završio Behram-begovu medresu u Tuzli i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, da je mlad i perspektivan, da ne odustaje od zacrtanih ciljeva i zna kako ih ostvariti, te da je uspješan i pouzdan u poslu.

Na kraju sastanka izraženo je obostrano zadovoljstvo učvršćivanjem odnosa i međusobna podrška za projekte koji predstoje u budućnosti. Na rastanku su citirane i riječi koje nam Uzvišeni Allah kazuje: “Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu sliče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna.” (El-Bekare, 261.) Ovo uvećavanje i do sedam stotina puta biva shodno namjeri i jačini imana udjelitelja, mjestu i vremenu udjeljivanja ili zbog onoga što to dobro djelo implicira. Uzvišeni Allah vraća određenim i neodređenim uvećavanjem i to sve zbog Svoje milosti i dobročinstva (fadlen minhu ve ihsana), a to srazmjerno dobroti i vrijednostima srca ili dobroti i vrijednostima djela.

Nadajući se da će bit od onih koji su na Allahovom putu.

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

Udruženje „Prosvjetitelj“ organizovalo je tribinu pod nazivom „Društveni aktivizam i društvena odgovornost sa aspekta islama i patriotizma“ 16.novembra, ove godine, odmah poslije Akšam namaza u džamiji u Konjević Polju. Gost predavač bio je alim i profesor Abdussamed Bušatlić, a u džamiji se okupilo oko dvije stotine vjernika iz cijelog Podrinja, ali i drugih dijelova BiH. Uvaženi predavač je na lijep način objasnio šta znači društveni aktivizam, te nam spomenuo da je i Allahov Miljenik a.s., bio društveno aktivan još i prije primanja poslanstva. Poslanik a.s. je prije Objave bio iskreni pomagač svojoj zajednici, posjećivao je rodbinu i brinuo se o njoj, pomagao je nemoćne i siromašne, radio da bi za život zaradio, razmišljao kako da unaprijedi međuljudske odnose u zajednici, bio iskren i na njega su se drugi mogli oslonuti. Objašnjavajući važnost društvenog aktivizma za Bošnjake ovog vremena, uvaženi predavač Bušatlić je često citirao hadise i ajete koji nam zapovijedaju društveni aktivizam i doprinos zajednici kroz našu žrtvu.

Navodeći nam tako riječi Poslanika,a.s., koji je podučavao ashabe da je: “Vjernik koji se uključuje u društvene tokove (miješa se sa ljudima) i strpi se na uvredama kojima bude izložen (zbog promovisanja dobra) bolji kod Allaha od onoga koji se ne miješa sa ljudima i ne strpi se na njihovim uvredama.”

Nakon obraćanja uvaženog gosta i predavača Bušatlića, riječ je preuzeo čovjek po imenu Salko Zildžić, bivši šampion svijeta u kik-boksu. Salko je prevalio daleki put iz Ljubljane do Konjević Polja jer je u glavnom gradu Slovenije branio državne boje kao trener još jednog Podrinjca Mesuda Selimovića poznatog kik-boksera. Po zavšetku mesudovog meča, Zildžić je  krenuo i stigao u Konjević Polje na vrijeme. On nam je kroz svoju priču dočarao stanje u našem narodu koje je vladalo u doba bivše države a i u doba ove, te je svojom pričom dotaknuo stvarnost.

Nakon obraćanja naše dvojice predavača klanjali smo Jaciju, a oni najaktivniji ostali su da se konkretnije aktiviraju u novonastalu situaciju oko boravka djece iz Podrinja u Sarajevu na haldnim betonskim pločama po kojima gospodin Valentin svojim udobrnim i „futrovanim“ cipelama prolazi svaki dan. Treba da nam je svima drago što je međunarodana zajednica po ko zna koji put pokazala svoje pravo lice, jer će konačno Bošnjaci shvatiti da gospodin Incko nije onaj Valentin koji će im donijeti ljubav i zajedništvo, kao što nažalost mnogi Bošnjaci misle da im donosi sveti Valentin svakog februara (Valentinovo). I jedan i drugi Valentin, nama Bošnjacima, mažu oči kako postoji neko drugi mimo nas koji će riješiti naše probleme.

Grupa aktivista i Bošnjaka muslimana je do kasno u noć u manjem entitetu razgovarala ne samo o djeci iz Konjević Polja i drugih krajeva BiH, nego i kako da unaprijedi stanje svoga naroda. Pored udruženja „Prosvjetitelj“ bila su prisutna i druga udruženja: „Selsebil“ Živinice, „Svjetlo“ Sarajevo, „Demus“ Sarajevo, „Oaza“ Tuzla. Bitno je istaći da su skupu prisustovali glavni imami iz Podrinja. Glavni imam Srebrenice Damir ef. Peštalić se zahvalio svima koji su došli, jer time su pokazali da misle na Podrinje. Damir ef. Peštalić nas je obavjestio da u Srebrenici djeca nemaju slične probleme kao ona u Konjević Polju jer su ga ranije zajednički uspješno riješili, a na njegov govor se nadovezao predsjednik Medžlisa IZ Srebrenica, Alija Tabaković. Tabaković je istako da pošto vlasti manjeg entiteta nisu mogle napraviti u Srebrenici ono što su u Konjević Polju, te da sada na drugačiji, perfidniji način pokušavaju da utječu negativno na svijest tamošnjih Bošnjaka tako što po školama raspisuju konkurse za literarne i likovne radove kojima veličaju lik i djelo svojih svetaca i tobože junaka i „eroja“. Iste stvari se dešavaju i u školama gdje su većina bošnjačka djeca, centralne škole šalju oglase i pozivaju našu djecu da veličaju njihove srpske heroje koji su im djedove i očeve klali na ovaj ili onaj način. PredsjednikMedžlisa Islamske zajednice Bratunac Admir ef.Velić, također, zahvalio na podršci i izložio nam najnovije informacije koje ima o stanju u školi u Konjević Polju. Nažalost, istako je kako neki roditelji nisu razumjeli cijelu situaciju te gledaju vlastitie interese prije nego interes zajednice. Napomenuo je još i da Medžlis IZ Bratunac nije pokretač ovih dešavanja, nego da je to isključivo rad roditelja čijem je strpljenju došao kraj.

Također, novi imam Medžlisa IZ Zvornik, Haris ef. Mustajbašić je prisustovao skupu. Još jednom smo mu zaželjeli dobrodošlicu. Bitno je naglasiti da je Haris ef. došao u Zvornik da živi sa svojom suprugom i dvoje maloljetne djece i time pokazao da je došao u Zvornik sa dobrim namjerama, ef.Mustajbašić se zahvalio na podršci, kako  kaže da sada ima puno dugačiju i ljepšu sliku o Srednjem Podrinju. Također, pri skupu je imao riječ i istaknuti imam i povratnik u Jošanicu kod Zvornika, Osman ef. Halilović, koji je rekao da je ovo skupina na koju treba da se ugledaju mnoge druge.

Osnivač „Prosvjetitelja“ koji se obratio skupu, Mehdin Jakubović, je još jednom pokrenuo naše misli i naša djelovanja. Mehdin ističe da još nije u stanju da svari činjenicu da je neko mogao 9.000 (devet hiljada) ljudi zaklati, ubiti, strijeljati za par dana. Bošnjaci ne smiju zaboraviti tu činjenicu. Četnička strijela je stoljećima uperena prema Srednjem Podrinju. A znamo iz hadisa da su za umet najbitniji muslimani oni u koje su najviše uprte neprijateljske strelice. Neka znaju naši čitaoci da Podrinje nije mjesto iznemoglih staraca koji samo čekaju meleka smrti. Itekako u Podrinju ima omladine, itekako se u Podrinju radi, obrađuje zemlja, provode se projekti. Itekako u Podrinju ima djece, pa samo u Konjević Polju je oko stotinu i tridesetero djece. Jesu li to starci iznemogli, koji možda idu u večernju školu? Ne, nisu, znajte Bošnjaci, ne budemo li čuvali Podrinje, ne budemo li čuvali Srebrenicu, Bratunac, Zvornik, Vlasenicu sutra ćemo ili možda nećemo, čuvati Sarajevo, Olovo, Tuzlu jer je neprijatelj pred vratima svima Vama. I nemojte biti kao oni koji su u prethodnim ratovima gledali kako četnici tuđe selo pale, a eto njihovo neće jer, eto, kao oni se nisu ništa zamjerili sa svojim „lepim“ komšijama.

Ove rečenice su se mogle čuti poslije nadahnutog govora Jakubovića, koji je dodao na sve što je čuo i to da smo mi oni koji trebaju da pokrenu srce bošnjačke mašine. Mi smo došli u Konjević Polje da podržimo ovaj hairli društveni aktivizam. Mnogi su ostali u svojim toplim domovima naslonjeni na svoja uzglavlja i sećije gledajući kojekakve serije i utakmice i misleći kako će neko drugi se boriti za njihova prava dok neprijatelj užurbano radi da bi nas nadvladao. Mehdin je pohvalio naše bratsko udruženje „Svijetlo“ iz Sarajeva koje je malo zakasnilo na tribinu, kao hudhud na smotru ptica pred Sulejmanom a.s., i imali su kao i hudhud orpavdanje jer su upravo oni došli iz povratničkih kuća u kojima su se raspitivali kako oni žive i pomogli ih onoliko koliko su bili u mogućnosti.

Konačno, neka je jasno političarima da imaju onaj pravi nevladin sektor koji će sutra biti u stanju mjenjati ih bez želje za dolaskom na vlast. I neka znaju političari da Bošnjaci više nisu ovce koje oni mogu da šišaju kad god to požele. Mehdin je dao riječ, našem uvaženom hadžiji, povratniku, poljoprivredniku, zaltnom ljiljanu, čovjeku vrijednom kao stotinu drugih Muharemu Sinanoviću Šišku. Zlatni ljiljan je istako da moramo užurbanije i odlučnije svi krenuti u borbu za svoja prava i umrežavati se. To je i bio cilj zasjedanja u Konjević polju koje je potrajalo do kasno u noć i opet se učinilo kratko.

Na skupu je bio i uvaženi daija Arif Oruč koji je istakao kako mnogi ne znaju da je u Podrinju ovakava situacija, koja je mnoga ljepša nego što je mediji prikaziju, kojima je upravo cilja da omladinu još više odvrate od strateški najvažnijeg mjesta po Bošnjake.

Na skupu se istaklo još i to da je Popis, pored svih problema, bio jako uspješan za Bošnjake jer su konačno shvatili šta su i ko su. Shvatili su da niko neće njihove probleme rješavati i da moraju ustati na noge. Za sada je to cilj koji je ostvaren, Bošnjaci moraju znati da nije dovoljno samo ustati na noge, nego da kada se ustane, mora se i hodati, a Bogami nekad i trčati da bi se neki drugi važniji cilj dotakao.

Na kraju je naš gost predavač Abdussamed Bušatlić uzeo završnu riječ i kako je rekao, da Bošnjaci trebaju vratiti se ulozi mesdžida. U džematu kaže, rob Onog što Utočište je svakome (Abdussamed), mora biti živo kao u mravinjcu, ili bolje rečeno kao u košnici. U košnici svako zna svoj dio posla, tako i džematu i u Bošnjaka mora da se zna. Imami su matice u džematu i trebaju najviše da rade, da se više žrtvuju i vode brigu o svome stadu. Završeno je sa jednom prigodnom pričom u kome je jedan musliman rekao kako je vidio pticu bolesnu, a i drugu pticu jaku, lijepu i zdravu, te kako ova zdrava ptica donosi u kljun hranu bolesnoj i iznemogloj ptici. Posmatrač je iz ovog prizora razumio da ne treba da se brine za nafaku, što naravno i ne treba, ali nije razumio da ne treba da bude ona bolesna ptica kojoj druge donose hranu nego treba da bude ona zdrava, kojoj krila od dragosti lepršaju po zraku jer zna da je korisna zajednici i zna da ispunjava svoj dio zadatka koji joj je Allah dž.š. povjerio na ovom svijetu.

A.H. Alamek

    Subota, 9.11.2013.g. U naš grad, Srebrenicu, došli su slavni Krajšnici i to oni najslavniji Krajšnici iz Bužima. Kako su nam kazali krenuli su na put prema nama u ponoć, a već sabah su klanjali u Tuzli u prinčevoj džamiji u Ši selu. U Memorijalni centar Potočari došli su u ranim jutarnjim satima te odmah posjetili mezarluke i našim nevinim žrtvama odali počast učenjem Fatihe. Neki od njih su u Potočarima bili po prvi put, bez obzira na duge pute kojima su došli, u njihovim očima se osjetila tuga, suosjećanje, bol i spremnost da nikada nevine duše ne zaborave. Mnogi ljudi koji poznaju Bužimljane i nas Podrinjce reći će da je među nama velika sličnost i zaista jeste u mogim primjerima izražena. Ako ste imali priliku da prođete Bužimom koji i geografski malo podjeća na Srebrenicu. Bužim je srce Krajine, bužimske nane i sada nose dimije, bužimske mjake rađaju djece koliko se na prste jedne ruke ne može pobrojati, bužimski borci su ponos naše domovine, bužimski komadant je Izet Nanić čije viteške pobjede se izučavaju na prestižnim vojnim američkim univerzitetima. Dokazani ratni zločinac i četnik Ratko Mladić je ranjen od strane bužimske vojske te nakon ranjavanja dolazi sa svojim kukavičkom vojskom na prostore srednjeg Podrinja. I neka znaju Krajšnici da Srebrenica nije bez otpora pala, bilo je otpora i godinama je srebrenička vojska čuvala Srednje Podrinje to svjedoče brojni primjeri, koji na papir se ne mogu staviti.

    Nakon posjete mezarlucima, naš Krajšnici su se uputili ka obilaženju hangara Fabrike akumulatora u Potočarima. Prisustovali su historijskom času koji je održala uvažena koleginica Amra Madžarević, viši kustos u Memorijalnom centru Potočari. Naši prijatelji su mogli vidjeti i osjetiti u zraku smrt i bol kojom zrače ti hladni zidovi Fabrike akumulatora. Zaista kada uđete u hangare te fabrike imate ojećaj kao da je vrijeme stalo tu u julu '95, a još kada pogledate šta su kukavički i izdajnički holandski UNPROFOR-ovi vojnici pisali po zidovima na mjestima gdje su „čuvali“ Bošnjake od četnika, shavtite da nas samo Allah dž.š. čuva, a svi ostali su protiv nas.

    Kako nam je kazao vođa puta naših Krajšnika, Asmir Aldžić, u grupi od 37 momaka i djevojaka bilo je iz više udruženja koja djeluju na području općine Bužim. Asmir i još nekoliko članova dolazi ipred udruženja „Aktiv“ Bužim. Posebno nas raduje da su i hrabrni „Nanićevi Bužimljani“ bili taj dan u posjeti nama i Srebrenici. Između otalih bili su tu još i Hor ilahija i kasida „Gazije“ Bužim, KUD „Sevdah“ , Hor ilahija i kasida „Tesnim“ Bužim, BZK „Preporod“ Bužim.

    Također, najmađa gurpa momaka iz Šrednjoškolskog centra iz Bužima bila je u posjeti što nas izuzetno raduje da jedna tako mlada grupa, koje će sutra imati vodeću ulogu u prosvjetljenju i vodstvu Bošnjaka. Uvjereni smo kako ni najmlađa grupa Bužimljanja, a i ove nešto malo starije neće zaboraviti nas Srebreničane, a time i sve Bošnjake. Neka znaju da im je obaveza da i drugima pričaju o onome što su vidjeli u Potočarima i u onim hladnim hangarima osjetili. Nakon završetka hitorijskog časa naša braća bili su u prilici da klanju podne namaz. Ezan za podne je proučio vođa puta Asmir Aldžić.

U njegovom glasu se moglo osjetiti zadovljstvo i suosjećanje sa srebreničkim žrtvama, te su nakon klanjanja podne namaza bili u prilici da u velikoj salu u prostorijama udruženja „Prosvjetitelj“ pogledaju dokumentarni film o našem udruženju na kojem su prikazane slike snimljenje od prije dvadeset godina pa do danas.

Budući da je film trajao skoro četrdeset minuta naša braća su još jedno kroz dokumentarac mogli osjetiti da puls Srebrenice polahko počinje jače da kuca.

        Nakon pogledanog dokumentarca udruženje „Prosvjetitelj“ je svojim gostima priredilo ručak u prostorijama restorana u prizemlju. Bitno je napomenuti da svu hranu su pravile hanume od članova udruženja sektora za afirmaciju žene muslimanke u društvu i da je hrana pravljena sa ljubavlju i čistim nijetom.

Zahvaljujemo im se na poklonu koji sam nam donijeli. Naime, radi se o zemljanom grbu viteškog grada Bužima koji je izradila umjetnica i supruga umjetnika Seada Emrića, Halida Emrić. S ponosom ističemo da će grb slavnog grada krasiti naše prostorije i tako drugima stvarati misli o zejedništvu kilometrima razdvojenih Bošnjaka.

         Neka Uzvišeni Gospodar nagradi naše goste i neka nikada ne zaborave genocid u Srebrenici, Prijedoru, Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici, Višegradu, Trebinju, Foči, Goraždu, Mostaru i mnogim drugim mjestima u našoj dragoj domovini.

Ahmed Hrustavnović

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

       Rukovodstvo Udruženja "Prosvjetitelj" stiglo je proteklog vikenda u Travnik. Odlučni da i u Travniku instaliraju jak signal za umrežavanje nevladinih bošnjačkih roganizacija i tako nastave uspješnu misiju stvaranja ozbiljnog bošnjačkog nevladinog fronta, započetu u Srebrenici 27.aprila ove godine.

     „ Prosvjetitelji“ su u subotu, 9.novembra posjetili vrijedni džemat džamije Kalibunar, kojeg predvodi Aljo efendija Cikotić. U prostorijama omladinskog kluba džamije Kalibunar, rukovodstvo udruženja "Prosvjetitelj"  održalo je tribinu pod nazivom "Prosvjetitelj-Muallim svjetli primjer Srebrenice". Prisutni slušaoci, a i „Prosvjetiltelji“ mogu biti zadovoljni  jer su, akobogda, postavili kvalitetan signal koji će omogućiti  uspostavljanje čvrstih veza između Bošnjaka Podrinja i srednje Bosne.
      Prisutnim Travničanima prvi se obratio osnivač  „Prosvjetitelja“  Mehdin Jakubović,  koji je govorio o nastanku i početku rada  Udruženja od 1993. godine u enklavi UN- a Srebrenica,  doprinosu da se omladina posveti borilačkim vještinama, sportu i vjeri umjesto nemoralu, apatiji i beznađu, koji su u to vrijeme u Srebrenici uzimali sve više maha. 

    Nakon Mehdina riječ su dobili Nermin Mujkanović i Esnaf Avdić , koji su govorili o genocidu u Srebrenici iz ugla dječijih godina koliko su imali tada,  a  o sadašnjosti i budućnosti za koju se „Prosvjetitelju“, i svim Bošnjacima svijeta valja boriti, govorio je predsjednik udruženja Nerzudin Hajdarević i sekretar Nisvet Mujanović.

    Travnik je centralni grad u Bosni i Hercegovini prebogat historijskim događajima i iskustvom. U posljednjem ratu napadan je sa dvije agresorske strane i od obadvije je uspješno odbranjen. Posebnu pažnju izaziva dobro sačuvana tvrđava starog grada Travnika koja je izazvala divljenje i kod rukovodstva „Prosvjetitelja“ prilikom posjete ovom historijskom spomeniku Bosni i Bošnjacima. Travnik ima snažnu kulturu, koja datira još iz perioda kada je ovaj grad bio sjedište vezira Osmaskog carstva, odgovornih za Bosanski ejalet. Stari dio Travnika postoji još od vremena bosanske nezavisnosti u prvoj polovini 15. vijeka. U gradu se nalaze brojne džamije i crkve, kao i mezari važnih historijskih ličnosti, te odlični primjeri osmanske arhitekture.

    Kao što smo rekli, naš domaćin bio je Aljo ef.Cikotić, imam džamije Kalibunar. Aljo ef. Cikotić je jedan od najuspješnijih radnika za islam i dobrobit Bošnjaka muslimana u Bosni i Hercegovini. On svojim radom i odnosom prema zajednici razbija stereotipe koji vladaju o hodžama i ostalim vjerskim službenicima. Aljo efendija ima vrijedne saradnike, svoj agilni džemat sa kojim je prošao kroz sve dosadašnje bitke. Kalibunarski džemat i Aljo efendija Cikotić krenuli su od ničega, od napuštene zgrade nekadašnje osnovne škole. IZ Travnik je u saradnji sa travničkim općinskim vlastima tokom 1995.godine uspio dobiti u vakuf vlasništvo na kojem je sada izgrađena kalibunarska džamija. „ Ja sam 1996.godine došao živjeti u Travnik. U maju 1997. godine na inicijativu tadašnjeg predsjednika Medžlisa IZ Travnik Adila Loze zvanično sam imenovan za imama ovog džemata.Trebalo je organizirati vjerski život koji bi adekvatno zadovoljio potrebe ovog velikog naselja. Prema našim procjenama na Kalibunaru živi oko četiri hiljade Bošnjaka. Te 1997. godine kada sam i službeno dobio dekret od reisa dr. Mustafe ef. Cerića počinjemo sa redovnim i punim aktivnostima. Prije mog dolaska u starom mesdžidu redovno se klanjalo samo uz ramazan i džume namazi. Sjećam se tih početnih godina kada je na namaze redovno dolazila samo jedna stara nana i još dva tri muškarca. To je tada i bilo razumljivo jer je ovo dio grada u kojem nikada nije bilo organiziranog vjerskog života. Sa našim aktiviranjem stvari su se malo po malo mijenjale na bolje." Priča je efendije Cikotića o počecima u radu u Travniku.
    Izgradnjom svih pratećih objekata, odnosno završetkom cijelog projekta otvorena je mogućnost za realizaciju brojnih aktivnosti po čemu je kalibunarska džamija posebno prepoznatljiva. Aktivnosti su ono na šta su efendija Aljo Cikotić i njegovi saradnici posebno ponosni. „Nakon završnih radova i stavljanja džamije u funkciju došli smo u priliku da razmišljamo o širenju svojih aktivnosti. Lijepo uređene učionice za mektebsku nastavu, omladinski klub od 150 kvadrata, divanhana, zatim toplificiranje parnim grijanjem svih prostorija džamije daje nam mogućnost da tokom cijele godine možemo biti aktivni u svom radu. Uz mektebsku nastavu, tribine, iftarska druženja, druženja nakon i prije namaza u divanhani, mi ćemo uskoro, u saradnji sa Progres centrom iz Travnika, pokrenuti kurseve arapskog, engleskog i turskog jezika."

El-Bereke fi-l-hareke – U pokretu je bereket

"Naša vodilja u radu nalazi se u onoj poznatoj krilatici el-bereke fi-l-hareke – u pokretu je bereket. Mi želimo upravo to jer voda koja teče je čista. Mi želimo da ne budemo učmali već da koliko god je čovjek u mogućnosti da svojim znanjem bude aktivan na Allahovom putu. Jer kad smo mi u pokretu, kad nešto radimo onda je u tome bereket. Da smo mi čekali da skupimo milion i sedam stotina hiljada KM za našu džamiju, da nam neko to da kao hediju nikada ne bi napravili ovu džamiju." Dijelovi su razgovora koji su vođeni sa efendijom Cikotićem.

Da nisu otpočeli susreti bošnjačkih organizacija i inicijative kao ova u kojoj se susreću Bošnjaci iz različitih dijelova u BiH, vjerovatno ne bi smo imali priliku na ovaj način upoznat efendiju Cikotića, njegov džemat i džematlije, kao i oni nas. Osjećali bi smo se usamljeniji, a ovako znamo da ima neko ko misli na nas kao što i mi mislio na njih te da će ova povezanost ojačati našu zajednicu i učiniti je spremnom za sve izazove koji nam predstoje u budućnosti. "Prosvjetitelj" nastavlja sa posjetama gradovima u BiH i u planu je da u narednom periodu posjeti još nekoliko općina i društvene aktiviste širom naše domovine.

Obaveza međusobnog upoznavanja nam je prenesena i riječima jer brojni su hadisi koji govore o potrebi međusobnog pomaganja koje vodi jedinstvu i zajedništvu: „Vjernik je za vjernika kao dijelovi zgrade (cigla) koji podupiru i drže jedan drugog. Ili musliman je muslimanu brat, neće mu nepravdu učiniti niti će ga na cjedilu ostaviti. Onome ko bude pomogao svome bratu da savlada nevolje i podmiri svoje potrebe, Allah će ispuniti želje i otkloniti mu njegove nevolje. Onome ko bude olakšao muslimanu kakvu tegobu, Allah će olakšati njegove tegobe na Sudnjem danu.“

Piše: Nermin Spahić

Balija je termin kojim Srbi i Hrvati pogrdno nazivaju Bošnjake aludirajući na njihov primitivizam i zaostalost. Ovaj je termin uvredljiv i njegovo korištenje odražava šovinizam i ultimativnu iracionalnu mržnju prema islamu i muslimanima. Decenijama je bošnjački narod sistematski i institucionalno diskriminiran, obespravljivan i maltretiran da je to moralo ostaviti posljedice po kolektivnu svijest i identitet našeg naroda. Neki su Bošnjaci također odskora usvojili ovaj termin kao žargon kojim opisuju pojedine neosviještene sunarodnjake koji, svjesno ili nesvjesno, rade protiv interesa vlastitog naroda. S obzirom na ovu novu dimenziju koju je ova riječ poprimila, trebalo bi detaljnije opisati šta ona podrazumijeva.

Balija je mentalni sklop nastao dugogodišnjim tlačenjem duha i razuma. Podrazumijevajuće stanje njegove duše jesu apatija i obamrlost. On nema ambicije. Svojevoljno pristaje da bude biće niže vrijednosti. Njegovo je dostojanstvo toliko gaženo da je postalo poput gline, prilagodljivo svakom udarcu. Razvio je podanički mentalitet kojem je važnije zadovoljiti tlačitelja nego sebe. On u tlačitelju vidi kombinaciju Chucka Norrisa i Alberta Einsteina kojoj se ne vrijedi suprotstavljati. Programiran je da sam sebe sputava i da se protivi svom napretku. Njegov je razum strpan u kutiju iz koje ne vidi ono što svi imaju, a on nema.

Balija se može zvati Hilmo, Remzija, Bajro ili Ibrahim. Poprilično je nepismen i neobrazovan. On je navikao da su drugi doktori, nastavnici i direktori, a on težāk, nadničar. Ne voli čitati, informirati se, niti voli pričati o teškim temama poput prava svoje djece, vlastite sigurnosti, vjerskih sloboda i slično. Odmah će odmahnuti rukom i ljutito prekinuti razgovor.

Njemu su najsmješniji vicevi o Muji i Fati, a omiljeni TV likovi su mu stereotipni i primitivni Bošnjaci iz hrvatskih i sarajevskih serija poput portira Šemse, Dine Mehmeda Mujkića i Fadila Opančića jer se sa njima identificira. Nimalo mu ne smeta to što se njima ponižava njegov duh i šire predrasude o njegovom narodu. Naprotiv, on uživa u tome.

Balija najviše kupuje hrvatske proizvode jer on zna da njegovo ne može biti tako dobro kao tuđe i on se odlaskom u “Konzum” osjeća dijelom nekog boljeg i ljepšeg svijeta.

Balija uvijek glasa za Željka Komšića jer on nije musliman. Voli ugoditi komšiji Srbinu tako što će opsovati ili reći nešto pogrdno o Aliji Izetbegoviću i svojim političarima. Balija inače voli psovati. I to maštovito. On ne voli svoje institucije i predstavnike. Stalno pljuje po njima bez obzira jesu li to zaslužili ili ne. Nije navikao biti dijelom kolektiva jer mu nikad nije bila pružena prilika za to.

On nikome ne zamjera genocid i klanje svojih zemljaka. Toliko je navikao na inferiornost da je više i ne osjeti. Njemu je vijest o masovnoj grobnici sa njegovim sunarodnjacima isto što i vremenska prognoza. On je za bezuvjetno pomirenje. Njegov je nagon da prezire svoje, a bude ponizan prema drugima. On je obespravljen, a da to i ne zna. Svaki pokušaj ostvarivanja osnovnih ljudskih prava svog naroda smatra nacionalizmom i ekstremizmom koji narušava imaginarne dobrosusjedske odnose zamišljene u njegovoj glavi.

 Balija ne voli plaho džamiju i hodže, a najviše mrzi “vehabije” jer je na televiziji čuo da je to isto što i četnici. Kažu, od njih su gore samo one selefije. Po njemu, muslimanu je veći haram pustiti bradu ili muslimanki staviti hidžab nego ne klanjati. Inače, on nema ni trunke kritičke svijesti i vjeruje svemu što pročita u novinama ili čuje na televiziji.

Zbog permanentnog ubijanja njegove duhovnosti i intelekta, iz njega su progovorile najniže strasti i porivi. Njegov ultimativni cilj u životu je dobra fasada na kući i skupa ograda, a emotivni vrhunac dernek uz kolo, okretanje jagnjeta i nekoliko gajbi piva. To je prirodno stanište njegove plitke duše.

Balija voli koride. Srbijanski turbofolk je soundtrack njegovog života. Djeca mu imaju ogromnu kolekciju CD-ova u sobi i autu, a na televizoru sa heklanjem povazdan drmaju DM i Pink. Na televiziji najradije gleda reality emisije i latinoameričke serije, dok politici nije sklon jer je izdresiran da misli da se time treba baviti neko drugi. Zato o njoj uvijek podrugljivo govori.

On u vitrini, pored ukrasne bombonjere sa ženskom slikom i servisa sa rakijom, ima fotografije djece i unučadi rastjeranih po Evropi i svijetu. Mlađi sin mu zbog porodičnog ambijenta u kojem odrasta obično jedva završi srednju školu i svoj život smatra realiziranim kupovinom auta. Kćerku odgaja televizija i ona je “cajka”, potencijalni materijal za Farmu ili ZMBT. Ima on i Kur’an u peškiru od rahmetli nane, ali on je tamo negdje iza haljina, da neko na sijelu ne pomisli da je radikal. U spavaćoj sobi iznad kreveta ima kalendar iz 1985. godine sa Titovom slikom.

Biti balija je teška i opasna bolest, ali nije neizlječiva. Ona je poput ovisnosti i liječenje će kroz generacije biti dugotrajno i bolno. Ona ne može preko noći nestati jer oni su među našim komšijama, očevima i prijateljima. Balija je naše zajedničko naslijeđe i breme nastalo historijskom nepravdom prema ovom narodu. Oni su duševni zombiji, no ipak negdje u dubini ispod silnih naslaga tuđeg pepela postoji zakopana iskra imana i dostojanstva do koje treba doći i potencijal kojeg treba iskoristiti. Oni pripadaju ponosnom i plemenitom narodu koji je kroz hiljadugodišnju historiju dao mnoge velikane i ostavljao blistav trag. Žilavom i hrabrom narodu koji je opstao unatoč svim pogromima i genocidima. Sa balijom se treba strpljivo i mudro uhvatiti ukoštac i savladati ga. Znam da to možemo. Pitate se kako? Pa knjigom u glavu i to prvo onom iz peškira. Ne toliko njega koliko njegovu djecu. Prije toga im treba obavezno reći da skinu heklanje sa televizora jer izgleda kičasto i nakaradno...

 
Podijelite ovaj sadržaj...

minber.ba

Ovo pismo posvećeno mojim Bošnjacima počinjem sa dovom: „Molimo te Svevišnji Gospodaru da više nikada ne bude žrtvena janjad četničkome mučitelju.“

Često pred ovom dovom i skoro uvijek se zamislim, ili ostanem uskraćen za uzdisaj. Zastanem, osjetim otkucaje srca, progutam sav taj teret i ostavim u dubini svoga stomaka tamo negdje da me muči. Neka me muči da nikada ne zaboravim.  Neka mi ne dopusti oko da sklopim. Neka me tjera da budem primjer drugima u dobru. Eto, to su od mene željela ta janjad što su ih četnici vjekovima klali. Allahu Svemogući kakva li je pamet  ta koja može drugog čovjeka smireno povaliti i klati dok ga drugi drže za ruke i noge? Kakva li je ta četnička pamet? Ko li drugi do sam šejtan ih na to nagovara. A kako se ti o Bošnjače osjećaš dok gledaš u kokardu sa nožem u ruci. I ti koji ovo čitaš nemoj misliti da nećeš možda na tom mjestu biti. Hoćeš! Budeš li zaboravljao, hoćeš ne budeš li se prisjećao. O Bošnjače  ne dozvoli da jedan četnik sa puškom u ruci nas stotinu na strijeljanje vodi.

Dragi moj Bošnjače, ne stidi se onoga šta si i ko si. Zar da se stidiš sebe? Zar da se stidiš herojske Krajine i Bužimljana? Zar da se stidiš herojskog Gradačca i epske odbrane Olova? Zar da si zaboravio genocid? Znaš li da je Prijedor  isto što i Srebrenica?  Tvoje je dijete ono na čijem isrtulom skeletu nijemo šuti cuca i siperčić. Dragi moj Bošnjače ne stidi se vjere svoje. Nije vjera tvoja staromodna i zaostala. Zaostali su oni koji istinu neće da vide. Nije naša vjera kriva što smo u ovakvom stanju. Krivi smo mi što se nje ne pridržavamo. U njoj je svako riješenje naših nedaća. Dragi moj Bošnjače, kako možeš da mirno spavaš, a tvoja djeca kisnu pred OHR-om u Sarajvu?

Zemljače moj, u ovu zemlju ćemo i ti i ja leći. Ne uzdaj se ni u koga osim Onoga što ti lijep oblik dade. Ne uzdaj se niukoga nego u sebe, ne čekaj da te neko drugi pozove da  promjeniš na bolje sebe, svoje ponašenje, svoju vjeru, svoj iman. Sam ćeš za svoje minute odgovarati u šta si ih potrošio.

A.H. Alamek

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

Saopćenje Bošnjaka Sjeverne Amerike o grobnici Tomašica kod Prijedora

Otkriće najveće, masovne, primarne grobnice Tomašica kod Prijedora samo potvrđuje razmjere agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i dokazuje genocid nad njenim građanima u Prijedoru. Tomašica nije sekundarna grobnica, odnosno ona nije bila mjesto gdje su naknadno i zbirno dovožena tijela iz drugih grobnica. U pitanju je primarna masovna grobnica, koja je kao takva označena i brutalno realizovana, te svjedoći najmračniju stranu ljudskog uma, za koju se vjerovalo da je zauvjek poražena poslije Holokausta.

Podsjećamo da su srpskohrvatski agresori u sadejstvu sa njihovim kolaboracionistima izvršili nad Republikom Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući agresiju i genocid. O tome, pored ostalog, svjedoče i mnoge masovne grobnice koje se svakodnevno otkrivaju, i pored činjenice da su zločinci sistematski uništavali tragove zločina, o čemu postoje dokumenti. Tako su u temelje entiteta Republika Srpska ugrađene mnogoborjne masovne grobnice kao neizbrisiva svjedočanstva o strašnim zločinima nad ljudina samo zato što su druge nacije, vjere, kulture, što vole svoj dom, svoj grad, svoju državu. Presuda Međunarodnog suda pravde je dovoljna da se pokrene pitanje egzistencije nečega što je građeno zločinima.

U ime preživjelih žrtava i svjedoka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, koji trenutno žive u Sjevernoj Americi, od kojih su mnogi žrtve genocida u Prijedoru, podržavamo rad Instituta za traženje nestalih Bosne i Hercegovine i njegovih forenzičara na terenu masovne grobnice Tomašica. Njihov težak i odgovoran rad je od velike važnosti za istiunu o zločinima i pravdu za žrtve tih zločina.

U vrijeme dok se u največoj grobnici u Tomašici, otkrivaju tijela žrtava genocida u Prijedoru i njegovoj okolini, Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju pušta na slobodu nalogodavce tih istih zločina, što ponizuje i vrijeđa žrtve agresije i genocida. Kao glas sjevernoameričkih Bošnjaka i glas žrtava agresije i genocida tražimo da predsjednik Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju gospodin Theodor Meron i njegov zamjenik gospodin Carmel Agius te glavni tužitelj gospodin Serge Brammertz posjete Prijedor i lokalitet masovne grobnice u Tomašici da bi se na suđenju osumničenim ratnim zločincima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću unijeli nove dokaze o genocidu u Prijedoru.

Tražimo od bošnjačkih političara na svim nivoima vlasti da posjete masovnu grobnicu Tomašica i makar takvom simboličnom posjetom daju do znanja da se brinu o pravima i slobodama, preživjelih žrtava i svjedoka agresije i genocida.

Izražavamo najoštriji protest protiv, ljudskom umu nezamislive, uvrede žrtvama i svjedocima genocida u Prijedoru od strane aktuelnog gradonačelnika gospodina Marka Pavića, koji je u javnom istupu na pitanje koji je njegov stav o masovnoj grobnici u Tomašici, odgovorio sa: "Ti ljudi su tamo sahranjeni i ja ne želim da se vraćam u prošlost". Gospodine Pavić ovom izjavom dokazuje njegov otvoreni neprijateljski odnos prema žrtvama i svjedocima agresije i genocida, neprijateljski odnos prema nesrbima u Prijedoru, neprijateljski odnos prema povratnicima u Prijedor. Zato treba da snosi sankcije. O njegovoj brutalnoj izjavi kao i njegovim aktivnostima koje totalno ugrožavaju ljudska prava i slobode nesrba u Prijedoru informisaćemo američke i kanadske organe i organizacije.Tražićemo od najautoritativnijih političkih, akademskih u kulturnih individua i organizacija u svijetu da upotrebom svih sredstava utiču na gradonačelnika Marka Pavića i njegov opštinski establišment da priznaju pravo žrtvama genocida na pravdu i istinu, da priznaju pravo na sjećanje i memorisanje tih strašnih zločina. Tražićemo da se dozvoli izgradnja memorijala unutar nekadašnjeg logora Omarska. Tražićemo da se žrtavama i svjedocima obezbjedi pravo na obrazovanje šire javnosti o zločinima agresije i genocida. Tražićemo povlačenje svih mjera usmjerenih protiv organizacija žrtava i svjedoka agresije i genocida, kao i njihovih aktivista. Tražićemo podršku istih za odbranu prava i sloboda žrtava agresije i genocida u Prijedoru, kao i uklanjanje sa opštinske vlasti svih onih koji negiraju osnovna ljudska prava i slobode u Prijedoru.

Još jednom podsjećamo da se u Prijedoru od 1992 do 1995 desio zločin genocida u kome je ubijeno 3.227 nedužnih Bošnjaka i Hrvata, da se za njih 1.000 još uvijek traga. Preko 31.000 ljudi su bili zatočeni u prijedorskim koncentracionim logorima smrti, a 53.000 osoba su žrtve progona i deportacije. Građani Prijedora, Bošnjaci i Hrvati morali su svoje kuće obilježiti bijelim čaršafima a svoja tijela označiti bijelim trakama, kao Židovi u vrijeme nacizma. Prijedorom i danas marširaju četnici, a žrtve se ne smiju sjećati niti obilježavati največa stratišta ljudi u Evropi poslije Holokausta. Mi, sjevernoamerički Bošnjaci te zločine nazivamo genocidom, i učinićemo sve da se naredbodavci i izvršioci genocida u Prijedoru pravdeno sankcionišu.

Potpisnici saopćenja,

Prof. Emir Ramić, predsjednik Instituta za Istraživanje Genocida Kanada

Mr. Hamdija Čustović, predsjednik Upravnog Odbora Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike