Hadžija Hamid je u svojoj 79-oj godini života sa oslabljenim vidom savladao arapsko pismo. On je primjer svima nama kojima nedostaje motivacije i želje da uradimo isto. Danas poslije podne namaza u džamiji Kralja Abdullaha jedan brat nam ispriča njegovu priču i stavi je na papir, a mi odlučismo da je objavimo na našoj stranici, da bude primjer svima nama, pogotovo mlađim naraštajima.
09.12.1937. godine Zemlja planeta dobi jedno veliko blago, našeg dobrog Hamida Mujovića. Dođe na ovaj svijet Allahovom milošću, i rodi se baš blizu Peštera u Sandžaku da prkosi zubu vremena koje mu nije bilo baš naklonjeno. Od samog djetinjstva morao se sam probijati kroz život, jer njegov otac Ramo sa majkom Hamidom donese Allahovom voljom sedmero djece na ovaj dunjaluk.
Rano je otišao, prvo u Beograd na mjesto zidara u Komgrap, pa onda u Rusiju u Sibir. Radio je kaže na temperaturama -60°C i dan i noć da bi odgovorio svojim poslovima, kako njegova porodica ne bi bila gladna. Šestočlana njegova porodica Allahovom voljom ne osjeti gled jer je Hamid radio kako kaže i dan i noć. Kada se penzionisao otišao je na hadždž, a onda je postao hizmećar Kralja Abdullaha džamije i u svojoj 79-oj godini nauči i dobi od Allaha najbolji poklon - Kur'an, nauči da uči u Kur'anu i ne odvaja se kaže od njega.
Kada ga pitaš ko mu je pomogao u tim godinama da uspije napraviti čudo i primjer za čovječanstvo neće da kaže, jer njegov učitelj želi da ostane anoniman, kaže sve je to Allahovom voljom. Nada se da će prvu hatmu pokloniti ako Bog da za ramazan.
O ROBOVI ALLAHOVI NEKA NAM SVIMA BUDE HADŽIJA HAMID PRIMJER.
