Udruženje "Prosvjetitelj" u suradnji sa Medžlisom islamske zajednice Zvornik sa svojim predstavnicima nedavno su posjetili majku Naziju Beganović koja je u agresiji na BiH ostala bez svojih šest sinova i muža i to sve u jednom danu.

Predsjednik "Prosvjetitelja" Nerzudin Hajdarević je zajedno sa glavnim imaom Medžlisa IZ  Zvornik Haris ef.Mustajbašićem i imamom u džetamu Klisa Senajidom ef.Alićem posjetio ovu bošnjačku heroinu koja je preživjela ono najgore što jedna žena, jedan insan, jedno biće na ovom svijetu može proživjeti. Prije dvadeset i jednu godinu, 1.juna 1992.g. od nje su odvojena šestorica njenih sinova i muž koje su Srbi odveli u nepoznatom pravcu i mučki pogubili.

Uz svu tugu i bol, ova heriona iz Podrinja i dan danas živi, vratila se u svoj dom iz kojeg je protjerana i iz kojeg su joj odvedeni najmiliji. U mjestu Durakovići koje se nalazi između zvorničkih naselja Klisa i Đulići, majka Nazija živi i svakodnevno dovi za svoje otete članove porodice, prkosi vremenu i svojim postojanjem priča nam priču o neljudskosti iskazanoj prema Bošnjacima Podrinja i Bosne. Majka Nazija je živi spomenik genocida kojeg su počinili srpski vojnici tog 1.juna 1992.godine na području naselja Klisa, Đulići, Šetići, Jusići. Kaludrani, Tršić i Kučić Kula jer Nazija nije jedina koja je izgubila svoje sinove.
Udruženje "Prosvjetitelj" u svom ogranku Zvornik je na posljednjem sastanku donijelo zaključak o posjeti majki Naziji i da se to uvede u praksu u budućnosti, kako se heroine poput naše Nazije ne bi zapostavile i ostavile po strani iako im sva blagodat ovog svijeta ne može nadoknaditi njihov gubitak.
Posjeta je dala lijepe trenutke Naziji Beganović koja je obradovana ovim gestom i kako kaže iznenađena jer su mlađi ljudi koji joj nisu rod došli kako bi joj iskazali razumijevanje i podršku za sve što mogu pomoći. Ovo je početak jedne nove aktivnosti koju će udruženje Prosvjetitelj ako Bogda u budućnosti češće praktikovati.
U nastavku Vas podsjećamo na priču Nazije Beganović u potpunosti:

Po broju žrtava iz najbliže familije, šestoro sinova i muž, Nazija je doživjela najveću tragediju u našoj državi.
Sve druge riječi osim njenih su potpuno nepotrebne.

„Sve je počelo od momenta kada su nam četnici naredili da se svi, iz petnaestak sela, skupimo u Klisu, odakle su nas 1. juna 1992. godine zlikovci sve skupa sproveli do Bijelog Potoka kod Đulića. Tu su nas razdvojili. Na desnoj strani su bile žene, a na lijevoj muškarci, njih 668. Muškarce su potom povezali, natovarili na kamione i odvezli u
pravcu Zvornika. Tu sam posljednji put vidjela mojih šest sinova i muža. Iako mi se srce tog momenta bilo okamenilo, ipak sam se potajno nadala da se neće desiti najgore. Neko je tada pitao četnike kuda vode naše muškarce, a oni su odgovorili da ih vode na razmjenu. Od tada, do danas, ni o jednom od mojih sinova i muža ništa nisam saznala. Niko nije rekao da ih je vidio niti da je nešto o njima čuo. Više od 10 godina vladao je nekakav tajac. Nada da je neko do njih preživio bila je sve manja. Tek prošle godine saznadoh da su mi u masovnoj grobnici Crhi Vrh kod Glumine pronađeni sinovi Idriz i Muriz i muž Mustafa, čije su kosti kasnije ukopane u šehidsko mezarje u Memićima. Sada odem do njihovih kabura, dugo ostanem, isplačem se. Nada se da će pronaći kosti i ostale četvorice sinova: Beriza, Feriza, Ram i Fahrudina. Nada da je bar neko preživio skoro je presahla.“ „U početku su mi dolazili na san,a li poslije nikako. Sve sam pokušavala ne bih li ih sanjala, ali uzalud. Ne mogu da spavam. Ako i zaspim, to bude do ponoći. Probudim se i sve do svanuća razmišljam, tugujem, ne znam šta da činim. Kada odem na mezarje, ne mogu se odvojiti od njihovih kabura“ „Najveća želja mi je da nađem kosti preostale četvorice sinova. Bojim se da nisu izgorjele, jer sam čula da su četnici neke naše muškarce zatvarali u ciglanu. Bojim se da ih voda nije odnijela. Znam da nisu živi. Želja mi je da nađem njihove kosti, da ih ukopam i nad kaburima proučim za njihove duše. Unam da su mi mučili djecu. Stalno mi je na umu kakve su im bile smrti, kakvi su bili njihovi posljednji ovodunjalučki trenuci, da li im je bila na umu majka.“

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

Jedna od najvećih blagodati Allaha, dž.š., prema čovjeku je dar govora. Prvog čovjeka Adema, a.s., Allah, dž.š., poučio je imenima svih stvari (El-Bekara, 31), kako bi se mogao sporazumijevati sa drugim ljudima. Ta činjenica nam jasno ukazuje da je govor Allahov dar.

Piše: dr. Zuhdija Adilović

Međutim, prirodno je i normalno da ljudi različito poimaju i misle, te da se u govoru ne slažu i razilaze. Zato je Allah, dž.š., jedno poglavlje u Kur’anu posvetio upravo toj važnoj pojavi. To je sura El-Mudžadele (Rasprava). Ako pažljivo pročitamo tu suru vidjet ćemo da je okosnica ove sure sedmi ajet u kome stoji:

“Zar ne znaš da Allah Zna što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petoricom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili; On će ih na Sudnjem danu obavijestiti o onome što su radili, jer Allah sve dobro Zna.”

Zaista, samo onaj ko je duboko svjestan činjenice da je Svevišnji Allah Prisutan u svakoj skupini ljudi koji raspravljaju, da sve Vidi i Čuje, jeste u stanju da u raspravi ostane pristojan i da ne pređe granicu. On, iz pristojnosti prema Allahu, dž.š., neće sebi dozvoliti da se rasprava pretvori u prepirku, ili svađu, niti će dozvoliti da izgovori nešto zbog čega će se poslije kajati.

Nažalost naša stvarnost je, često, potpuno drugačija. Mnoge naše rasprave završe se svađom, pa čak i neprijateljstvom.  Kada bi se pridržavali ove kur’anske upute u našim diskusijama i raspravama, sigurno bi među nama bilo više bliskosti, povjerenja i jedinstva, a manje neprijateljstva, nepovjerenja i razdora.

Evo još samo jednog hadisa na ovu temu: “Jedne prilike je Poslanik, s.a.v.s., sjedio sa ashabima kada se pojavio neki čovjek i počeo da grdi i vrijeđa Ebu Bekra, r.a. Ebu Bekr je šutio i nije mu uzvratio. Čovjek ga je ponovo nagrdio i uvrijedio, ali je Ebu Bekr ponovo samo šutio. Kada ga je treći puta nagrdio i uvrijedio, Ebu Bekr mu je odgovorio. Poslanik, s.a.v.s, je tada ustao, te se udaljio i napustio društvo. Ebu Bekr je odmah ustao za  njim i upitao ga da se nije na njega naljutio. Na to je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Melek je sišao s neba koji je uzvraćao na sve što ti je onaj govorio. Ali kada si mu ti odgovorio šejtan je došao, a ja neću da sjedim u društvu u kojem je šejtan.” (Ebu Davud)

Iz ovog hadisa se jasno vidi da je odgovor na neistinite optužbe od strane nekoga ko to zlonamjerno iznosi prihvaćanje provokacije i ulazak u svađu, a koja je zabranjena.

Molim Allaha, dž.š., da nam podari iskren nijjet u svemu što činimo i da, Njega radi, odustanemo od svake prepirke koja će dovesti do svađe, te tako damo svoj veliki doprinos suzbijanju nesloge i razdora među muslimanima, a širimo ljubav, povjerenje i jedinstvo među svojom braćom. Amin!

zuhdijaadilovic.com

Nije tačno da je postignut dogovor između roditelja bošnjačke nacionalnosti iz Konjević-Polja i predstavnika Ministarstva prosvjete i kulture RS-a te da će djeca od ponedjeljka krenuti u školu kao što su jučer objavili neki mediji - kazao je danas Feni jedan od roditelja Muhizin Omerović.

 Dodao je da roditelji i dalje ostaju u Sarajevu te da pristaju samo na potpisani dogovor.
Član Savjeta roditelja iz Konjević-polja Vehid Dedić podsjetio je da je prije dva dana održan sastanak predstavnika Ministarstva prosvjete i kulture RS-a i Savjeta roditelja učenike iz Konjević-Polja te da je dogovoreno da u Školskom odboru budu četiri člana srpske i tri bošnjačke nacionalnosti.

-Također, usvojen je Poslovnik o radu ove škole u kojem je definisano da sve odluke koje se donosu moraju imati glas članova i srpske i bošnjačke nacionalnosti - naglasio je Dedić u razgovoru za Fenu.
On je kazao da je danas 20 studenata iz Goražda posjetilo šatorsko naselje te da su im pružili podršku u njihovoj borbi za osnovna prava.
Bošnjačka djeca iz Konjević-Polja ne pohađaju nastavu od 2. septembra, a zahtijevaju od nadležnih institucija u RS-u da osiguraju odvijanje nastave na bosanskom jeziku i uvođenje nacionalne grupe predmeta.

Svoja prava roditelji i djeca od 9. oktobra traže pred OHR-om, gdje su podigli šatorsko naselje.

(Istocna Bosna/fena)

Prije nego nastavite sa čitanjem ovog članka, pročitajte naslov jednom, zatim ako je potrebno i više puta dok ne shvatite u koju grupu Bošnjaka muslimana spadate. Zapitajte sebe jeste li od onih koje vide nepravdu u društvu, a ne poduzimaju ništa. Ili jeste li od onih koji ne vole „štele“ a prvi za njima potežu. Ili ste možda od onih koji „štelu“ kod svoga Stvoritelja traže i čine sve kako bi popravili sebe na bolje i pomogli drugima koliko su u mogućnosti.

Zista, postoje dvije vrste ljudi u Bošnjaka, a vjerovatno i u drugih naroda. Prvi su oni razočarani, nesigurni, nervozni, pasivni i zrače negativnom energijom, koji svoj negativizam začine sa svakim dubokim izdisajem. Oni spavaju do podne, često i duže. Njihov bioritam je poremećen. Mjenju noć u dan i dan u noć. Njima je jedino bitno koliko nostifikacija i novih poruka imaju na fejsbuku. Oni su nakačeni na budžet svojih roditelja, poneki i studiraju godinama. Izlaza ne vide ni u čemu, za njih je vrijeme stalo i kao da čekaju onog što će ih rastaviti na dvije dimenzije onu duhovnu i onu materijalnu, a da toga nisu ni svjesni. Da su zaista postajali opisani ljudi u vrijeme Poslanika a.s. svjedoče i slijedeće riječi našeg Miljenika a.s. koji je tražio žaštitu od tih svojstava i osobina : ”Allahu moj, tražim utočište kod Tebe, od straha i žalosti, slabosti i lijenosti, škrtosti i kukavičluka, tereta duga i od toga da zavisim od ljudi.”

Naravno, nije sve tako sivo, u Bošnjaka zaista postoje i oni koji se u prethodne nikako ne mogu svrstati. U Bošnjaka ima zadovoljnih, sigurnih, staloženih i kao da su svijetiljka koja sija lijepim osmjesima, oni svoj pozitivan odnos prema svijetu začine pokojim hadisom ili ajetom. Oni imaju cilj. Često od umora zaspu u svojim autima dok čekaju da im se upali zeleno svijetlo na semaforu. Njihov dan je ispunjen planovima od prethodih dana. Njihova noć nije samo za spavanje. Oni ustaju u zadnjoj trećini noći moleći se Gospodaru svome. Oni udjeljuju, oni roditeljima svojim pomažu. Izgledaju bogati, ali džepovi nihovi su izlizani vadeći posljednje priloge onima kojima je najpotrebnije. Oni su svijesni da će im doći Onaj koji će njihovu dušu u bolji svijet prenijeti. Takvi su Milostivom mili, i oni se Njemu natjecanjem u dobru umiljuju. Oni će ono što žele postići. Naš plemeniti Poslanik a.s. kaže: ''Allahu su najdraži oni ljudi koji su najkorisniji, najdraže djelo Allahu je unijeti radost u srce muslimana, ili otklonuti od njega neku nevolju, ili mu pomoći da vrati dug, ili ga nahraniti. Ja više volim otići sa svojim bratom muslimanom da mu pomognem u riješavanju neke njegove potrebe, nego boraviti mjesec dana u itikafu. Ko ode da pomogne bratu muslimanu u izvršavanju neke njegove potrebe, Allah će mu korake učiniti postojanim onoga Dana kada će se mnoga noga poskliznuti.''

Kao što se da naslutiti iz riječi Poslanika a.s. zaista i jedni i drugi ljudi u svakom vremenu su postojali. Nije sramota biti i od onih prvih, sramota je ne htjeti biti od drugih. Nije samo društveni aktivizam odlazak u džamiju, vidjeli smo iz hadisa kolika je korist nekome pomoći, a također ne biti od onih kojima se pomaže ako za time zaista nema potrebe. Bošnjačka omladina treba da uči na primjerima omladine iz vremena ashaba. Omladina je u prvo vrijeme Islama, kao i u kasnijoj historiji, bila glavna snaga, a Muhammed, a.s., joj je posvećivao posebnu pažnju. On se ponosio svojim mladim ashabima i određivao ih je za važne funkcije u društvu, kao što je slučaj sa Usamom bin Zejdom, kojeg postavlja na čelo vojske mimo drugih starijih ashaba, a bio je golobradi mladić. Prvi ashabi koji su se odlučili na prelazak na Islam, bili su upravo mladići, kao što su: Alija ibn Ebi Talib, Usame ibn Zejd, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Amr. Također, Muhammed a.s. u jednom hadisu spominje i to da između ostalog iskoristimo i svoju mladost prije starosti, jer upravo mladost nam određuje našu kasnu dob. Mnogi oni što sebe ne smatraju više mladim se kaju što upravo u mladosti nisu bili aktivniji, više dobra radili a manje onog što se ne može nazvati dobrom.

Zaista postoji način da pomognemo svojoj zajednici, a samim time i sebi. Naime, udruženje "Prosvjetitelj" uveliko svoje planove o osnivanju "Prosvjetitelja" na mikro planu u svakoj opštini sprovodi u djelo. Tako su se dvadesetak omladinaca u subotu (30.11.2013.) iza jacije namaza sa područja općine Živinice okupili da se uz pomoć Milostivog Gospodara upišu u ovu drugu grupu Bošnjaka, društveno aktivnih. Svako od onih koji žele da sebe svrstaju u društveno aktivne dobro je došao i neće mu se za bilo šta prigovarati niti će mu se nažao učitniti, osim ako se ponovo želi vratiti u one prve. Zista u jednom hadisu stoji da vjernik treba da mrzi nevjerstvo onako kako mrzi da bude bačen u vatru. Nevjerstvo se odnosi i na sve ono što je povezano sa time, kao što su sve one negativne osobine koje smo nabrojali na početku. Zato odlučite se konačno u koju će te grupu ljudi biti upisani i ne odugovlačite sa odlukom, a onda kada se odlučite, na Allaha se oslonite jer vas uz Njegovu pomoć ništa na tome puti neće moći zaustaviti.

Skupu je prisustovao i Mehdin Jakubović, koji na kraju svog impresivnog savjetovanja istakao i to da udruženja nisu sama sebi cilj, ona su sredstvo kako bi se došlo lakše do cilja. Nije imperativ biti u "Prosvjetitelju", imperativ je biti u bilo kojem udruženju koje se natječe u dobru. Okupljanje je obavljeno u prostorijama udruženja „Selsebil“ Živinice, koje je širom otvorilo svoja vrata kako bi na takav način učestovali u činjenju dobra.

A.H. Alamek

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

Koalicija organizacija civilnog društva Prvi mart je više puta upozoravala na opasnosti donošenja zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine.

Izmjenama se predviđa davanje odriješenih ruku policiji entiteta Republika Srpska da briše i poništava prebivališta izbjeglih i raseljenih osoba sa spiskova prijavljenog prebivališta, otvara prostor manipulacijama, a otežava i praktično poskupljuje registraciju građana.

Predsjednik SNSD-a i predsjednik RS-a Milorad Dodik je, kada je ovaj zakon usvojen u Predstavničkom domu, rekao da je to ključni alat u borbi protiv ideje "Prvog marta", budući da ta ideja suštinski direktno ugrožava mobilizaciju građana za glasanje u mjestima prebivališta iz 1991. godine.

Ovaj zakon je dva puta išao u Ustavni sud BiH, da bi se utvrdilo pitanje ugroženosti vitalnog interesa konstitutivnog naroda, te time spriječilo njegovo donošenje bez potpore većine bošnjačkih delegata u Domu naroda.

Ustavni sud je utvrdio da izmjene nisu formalno štetne po interese konstitutivnog naroda, te je sada za njegovo donošenje dovoljna podrška većine delegata uz najmanje jednu trećinu iz svakog od entiteta, rečeno je u saopćenju Koalicije Prvi mart.

Međutim, bez kvoruma i učešća najmanje tri bošnjačka delegata na sjednici, zakon ne može biti donesen. Sada, kada su svi pravni mehanizmi iscrpljeni, jedino što može zaustaviti njegovo donošenje jest neučešće bošnjačkih delegata na sjednicama Doma naroda na čijem dnevnom redu bude ovaj prijedlog.

Iz Koalicije Prvi mart pozvali su stoga delegate Hasana Bećirovića, Sulejmana Tihića, Halida Genjca, Nerminu Kapetanović i Mehmeda Bradarića, da bojkotuju sjednicu, budući da bi svojim eventualnim prisustvom osigurali kvorum za donošenje jednog od najopasnijih zakona po budućnost političkog učešća i prava povratnika, izbjeglih i raseljenih osoba.

(Bportal.ba)

U Bosni i Hercegovini imamo desetine udruženja koja se bave islamom ili nekim njegovim aspektima. Nemaju status vjerske zajednice, ali rade iste projekte. To nije izazov samo za Sloveniju, već i za Hrvatsku, Austriju, naš narod. Bošnjaci su, hvala Bogu, svjesniji i mudriji od svojih vođa. Oni slijede dobro. Sutra, kada bi meni Bog dželleša'nuhu promijenio pamet, vjerovatno Bošnjaci ni mene ne bi slijedili, unatoč mome dosadašnjem radu i rezultatima. Oni bi ostali u svojoj Islamskoj zajednici i tamo trebaju ostati jer joj i pripadaju.“

Put uspjeha – jedinstvo muslimana

Razgovarao: Faris Nanić

Jednaka sudbina svih vjerskih zajednica u Sloveniji

Preporodov Journal: Nakon polaganja kamena temeljca za Islamski kulturni centar u Ljubljani može li se reći da je promijenjen položaj muslimana u Sloveniji, pa i Bošnjaka kao najznačajnije nacionalne manjine koja ju čini?

Muftija dr. Grabus: Mislim da, prije svega, možemo govoriti o muslimanima. Po slovenskom Ustavu, priznate su samo dvije nacionalne manjine koje imaju status, Talijani i Mađari. Sve druge manjine, pogotovo one nastale raspadom bivše Jugoslavije, nemaju taj status. Postoji samo jedna rezolucija koju je usvojio Državni zbor Slovenije, slovenski parlament, čime je otvoreno pitanje položaja drugih manjina, međutim, nikada se nije otišlo dalje od te rezolucije. Predstavljam Islamsku zajednicu. Mi nastojimo regulirati njezin status, a kako Islamsku zajednicu ne čine samo Bošnjaci, već i Albanci, manji broj Turaka, pogotovo iz Makedonije, kao i neke nove skupine studenata iz različitih muslimanskih zemalja, situacija je u tom smislu slična onoj u Hrvatskoj.

Možemo reći da je zatvoreno jedno poglavlje kada govorimo o polaganju kamena temeljca 14.9. ove godine za budući Islamski kulturni centar jer smo zatvorili fasciklu staru 44 godine. U njoj se nalazi podosta dokumenata koje će proučavati historičari i ljudi koje bude zanimalo to poglavlje muslimanske povijesti u Sloveniji. Može li se govoriti da je tim činom i poboljšan status muslimana i Islamske zajednice u Sloveniji? Ne bih rekao da se išta značajnije promijenilo. Ostalo je puno otvorenih pitanja, problema i izazova s kojima se suočavamo. No, istina je da je slovenska javnost spoznala činjenicu da će definitivno u Sloveniji, odnosno Ljubljani biti građena džamija.

Koliko će trajati sama gradnja, sada je manje važno sa stanovišta rasprava o kojima smo mi govorili. Važno je stanovište Islamske zajednice da što prije dobije Islamski kulturni centar, ali se više, barem se nadamo, iako koga su zmije ujedale i guštera se boji, da je činom polaganja kamena temeljca okončano poglavlje osporavanja gradnje Centra, i implementacije jednog od ljudskih prava u Sloveniji. Mi smo realisti i znamo u kakvoj sredini živimo, s kakvim se problemima suočavamo. Želimo vjerovati da će stanje u tom pogledu biti bolje.  

Preporodov Journal: Kakav je i kako je reguliran pravni položaj Islamske zajednice u Sloveniji?

Muftija dr. Grabus: Islamska zajednica u Sloveniji djeluje u okviru Zakona o vjerskoj slobodi koji je usvojen 2007. godine. Mi smo također iste godine s predstavnicima države potpisali i Sporazum o pravnom položaju Islamske zajednice u kojem je precizirano na koji način Islamska zajednica u Sloveniji funkcionira. S obzirom da je u Sloveniji drugačiji zakon u odnosu na susjedne zemlje, Hrvatsku i Austriju, država formalno ne financira vjerske zajednice. Moguće je dobiti financiranje iz Proračuna za obrazovne institucije, humanitarne organizacije, karitativne ustanove i druge ustanove tog tipa u okviru aktivnosti vjerskih zajednica. Ukoliko imate kapaciteta i snage da vodite takve institucije, onda možete biti na Državnom budžetu, kao što su na budžetu teološki fakulteti, srednje i osnovne vjerske škole, domovi za starije osobe, vrtići. Hoće li Islamska zajednica imati snage baviti se tim aktivnostima u narednom periodu, ne mogu vam odgovoriti, s obzirom da se mi bavimo infrastrukturnim temama u ovom periodu.

Kada govorimo o položaju Islamske zajednice, on je sličan položaju drugih vjerskih zajednica, u pravnom aspektu. Nije, naravno, u implementaciji Zakona, moguće postići sve što je drugim zajednicama lakše postići. Malo prije smo govorili o izgradnji Islamskog kulturnog centra. Imamo potreba i u drugim gradovima, ali s obzirom na senzibilitet slovenskoga društva, na probleme kroz koje smo prošli tokom rasprava o izgradnji Islamskog kulturnog centra, nismo otvarali čak ni neka pitanja hitnog karaktera, poput mezarja u Ljubljani. U većem dijelu Slovenije to smo pitanje riješili. U Jesenicama imamo parcelu na dijelu gradskog groblja više od 21 godinu, u Mariboru također imamo parcelu. Na putu smo da to riješimo i u Celju. Ostaju i otvorena druga pitanja kao što su zavodi zatvorenoga tipa, odnosno kako omogućiti muslimanima u bolnicama da imaju, ne samo dušebrižništvo, već i mogućnost obavljanja molitvi.

Mi zbog rješavanja velikog pitanja Islamskog kulturnog centra nismo stavljali na dnevni red ove probleme, a nije bilo interesa od odgovornih na drugoj strani, Vladi i nadležnim institucijama da temeljitije pristupimo rješavanju tih otvorenih pitanja za državljane Republike Slovenije. Sami smo angažirali imama koji obilazi zatvore i muslimanske zatvorenike koga sami plaćamo, s obzirom da je Ustavni sud presudio da država ne može financirati vjerske službenike koji su angažirani na tim poslovima, kao i da se ne može organizirati vjeronauka u javnim zavodima, odnosno u javnim školama. Ja, unatoč svim tim problemima, ne bih mogao reći da je Islamska zajednica ugrožena u pravnom smislu jer i druge vjerske zajednice imaju iste ili slične probleme. Mi dijelimo sudbinu svih vjerskih zajednica i svjesni smo da dok Katolička crkva, kao tradicionalno historijski i kulturno najznačajnija i najuticajnija vjerska zajednica u Sloveniji ne riješi ta pitanja, mi možemo samo sanjati o mogućim rješenjima.

Promjene Ustava islamske zajednice – nužnost kompromisa

Preporodov Journal: Kakav je institucionalni odnos sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini? Koji je stupanj autonomije?

Muftija dr. Grabus: Mi smo živjeli u jednom periodu u kojem je postojala i određena količina naivnosti u pogledu na djelovanje Islamske zajednice u Bošnjaka, da ju tako nazovem. U tome periodu, nakon Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice Bosne i Hercegovine 1993. godine, u kojem je ona formalno osamostaljena u Bosni i Hercegovini. Historijski, Islamska zajednica u Sloveniji je uvijek bila dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Kasnije je formalno kroz instituciju, odnosno organ Mešihata dodijeljena na upravljanje Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji, da bi 1994. godine muslimani u Sloveniji odlučili da samostalno organiziraju svoju administraciju.

Uvijek je postojala želja, a mi ju i dan-danas izražavamo, da Sarajevo ostane naš duhovni, vjerski i kulturni centar. Koliko ljudi u Sarajevu razumiju naše potrebe u Sloveniji, Hrvatskoj i nekim drugim zemljama, ostaje otvoreno pitanje. Formalno, Islamska zajednica u Republici Sloveniji je prvi puta upisana u registar vjerskih zajednica 1976. zajedno s drugim tradicionalnim vjerskim zajednicama. Ovaj prostor u kojem danas razgovaramo je prva nekretnina koju su muslimani stekli. To je bilo tek 1979. Prije toga, mi znamo da je u Hrvatskoj bilo puno džamija, da je na hrvatskom području ostalo značajno kulturno nasljeđe i na bosanskom jeziku.

Kada govorimo o odnosu Islamske zajednice Slovenije sa Islamskom zajednicom Bosne i Hercegovine, on bi morao biti sličan odnosu kakvog ima Islamska zajednica Hrvatske. U administraciji Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, to mogu kao dugogodišnji djelatni pripadnik Islamske zajednice kvalificirano govoriti, ljudi nedovoljno poznaju specifične uvjete djelovanja muslimana u Hrvatskoj, Sloveniji ili dijaspori. Mi smo u jednoj fazi morali iz Sarajeva djelovati i moj je primjer dolaska iz Sarajeva kako bi se riješili problemi u Islamskoj zajednici ovdje. Veliki je izazov budućeg funkcioniranja, s obzirom na tendencije nerazumijevanja konteksta djelovanja jedne administrativne organizacijske jedinice u suverenoj državi.

Mi nemamo ništa protiv značaja naših veza, da Islamska zajednica Bosne i Hercegovine utiče na obrazovnom, kulturnom i vjerskom planu muslimana u Sloveniji, s obzirom da tamo imamo snažne obrazovne institucije, tradiciju, i s obzirom da ćemo na takav način očuvati jedinstvo našeg nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta. Za to ćemo se boriti. Međutim, čini mi se da neki ljudi koji vode procese u Islamskoj zajednici u BiH nedovoljno ozbiljno pristupaju činjenici da smo mi administrativno posebna jedinica unutar nezavisne države, koja ima odgovornost prema lokalnim zakonima i vlastima. Pokušao sam u raspravama o promjenama Ustava Islamske zajednice potencirati da se o tome trebamo ozbiljnije informirati, da moramo o tome imati ozbiljnije rasprave. Nadam se da ćemo imati dovoljno otvorenosti i sluha da nađemo kompromise koji će biti dobri za budući razvoj Islamske zajednice općenito.

Preporodov Journal: Što je sukus ustavnih promjena koje se predlažu?

Muftija dr. Grabus: Ja bih volio da to pitanje postavite ljudima koji imaju odgovor na nj. Imam dosta dilema, primjedbi. Moji pogledi se mogu svesti na konstataciju da ako ulazimo u promjene Ustava moramo znati koje su to novine ili poboljšanja u odnosu na postojeća rješenja. Ne bih da se pogrešno razumije. Islamska zajednica svu svoju aktivnost posljednjih 50-ak godina uglavnom koncentrira oko institucija Rijaseta, ranije je to bio Mešihat, s time da je Mešihat imao značajniju poziciju u Bosni i Hercegovini nego Rijaset u Jugoslaviji. Danas, u situaciji kada imamo promijenjenu unutarnju sliku uposlenika Islamske zajednice, pluralizam, nove ideje i konstelaciju odnosa u Bosni i Hercegovini, moramo imati razumijevanja za stanje u kojemu se nalazimo. Nisam siguran da ćemo samo tvrdim, administrativnim rješenjima uspjeti sačuvati vitalnost Islamske zajednice. To je moja osnovna primjedba.

Da ne zvučim previše diplomatski, mislim da su određena ovlaštenja koja se u budućem djelovanju pokušavaju prenijeti s postojeće forme Rijaseta na neka nova tijela, nedovoljno promišljena i da nisu odgovorila na potrebe funkcioniranja Islamske zajednice. Mi ćemo, naravno, pratiti razvoj događaja. Jučer (6. novembra – op. aut.) je bila sjednica Rijaseta. Ja sam do jučer imao određene stavove. Sada sam bliže stavu da se ne unosim previše u dalji tok rasprave o promjenama Ustava.

Preporodov Journal: Nedavno je na Vašu inicijativu došlo do susreta trojice muftija u Zagrebu, Vas osobno, zagrebačkog muftije Aziza ef. Hasanovića i sandžačkog muftije Muamera Zukorlića. Izdali ste saopćenje. Postoji li neka vrsta bojazni da će se smanjiti ovlaštenja Mešihatima u Sloveniji, Hrvatskoj i Sandžaku, što bi moglo dovesti do ugrožavanja njihovoga položaja u odnosu s državama u kojima djeluju, odnosno na potpisane sporazume ili ugovore, naravno?

Muftija dr. Grabus: Inicijativa je bila zajednička, s obzirom da smo mi ljudi koji djelujemo u okviru Islamske zajednice BiH, ali i imamo obaveze u državama u kojima smo predsjednici Mešihata ili muftije. Naša je dilema sljedeća: na koji način će biti vršeni izbori unutar tih zajednica. Po predloženim rješenjima, Sabor Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, na prijedlog reisu-l-uleme birao bi muftije, a muftija bi, tako izabran bio onda zadužen da obavlja svoje poslove u određenoj državi, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.

Istakao sam primjer Ahmeda ef. Šukrija. Riječ je o slučaju iz 1880. godine. Ahmeda Šukrija Osmanska je carevina imenovala za bosanskog muftiju. Austro-ugarske vlasti to nikada nisu dozvolile i Šukri efendija nikada nije postao bosanski muftija. Već imamo historijski presedan. Hoćemo li sada dozvoliti da Sarajevo preuzme rizik da imenuje muftiju koji možda neće dobiti niti radnu dozvolu ukoliko ne bude državljanin te zemlje? I ako bude državljanin da mu prethodni zakonski zastupnik Islamske zajednice ne dopusti mogućnost da se tamo zaposli? O tome moramo voditi računa.

Svaki predsjednik Mešihata mora imati neku vrstu izbornog procesa, da ne govorimo o legalitetu i legitimitetu, pošto su to omiljeni termini svim našim ljudima u Islamskoj zajednici, na njih se pozivamo, a često nam nije jasno što oni uopće znače. Ukoliko ne bude izbornosti u Mešihatima u Hrvatskoj, Sloveniji i Sandžaku, pitanje je kako će se te zajednice razvijati, kakve će to posljedice imati na njihovo ukupno djelovanje. Naravno, ostaje još i pitanje kadrovske politike. Ako vi ne možete utjecati na to da imame zaposlite ili premjestite na određeno mjesto... Mi u Sloveniji nemamo nikakve financijske pomoći od države, ali u Hrvatskoj ona postoji i neko već ima odgovornost za djelovanje zajednice u tom smislu, onda se postavlja pitanje kako će Islamske zajednice u tim zemljama ubuduće funkcionirati. To su dileme s kojima se suočavamo i tražimo odgovore na njih.

Naravno, postoji još niz problema. Na kakav način će te zajednice biti predstavljene vani. Mi živimo u svijetu u kome organizacije koje djeluju na područjima s kojima se mi bavimo, uspostavljaju kontakte s vjerskim zajednicama na području određene države. Konkretno, Ambasada Saudijske Arabije u Sarajevu pokriva Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Ambasada za Sloveniju je u Beču. Katarska ambasada u Berlinu pokriva Sloveniju. Mi preko tih ambasada uspostavljamo kontakte s određenim institucijama u tim zemljama i moramo imati sve potvrde od slovenskih vlasti kada radimo bilo kakve projekte za Islamsku zajednicu u Sloveniji. Obavezujući je pečat lokalnih vlasti. To su specifičnosti koje neće ugroziti ničiji suverenitet.

Nema dileme da je reisu-l-ulema Islamske zajednice najvažniji vjerski autoritet za sve Bošnjake. Mi ćemo to čuvati na sve načine i to je naše opredjeljenje. Ali, neki koji pokušavaju u Islamskoj zajednici sve unificirati, moraju se ovim pitanjima ozbiljnije pozabaviti, prije nego što ikoga proglase protivnikom ustavnih promjena.

Preporodov Journal: Kakva je daljnja procedura, odnosno možemo li utjecati na nju i kako  sačuvati autonomiju Islamskih zajednica u tzv. dijaspori?

Muftija dr. Grabus: Naravno da možemo. Čim postoji bilo kakva šansa, čovjek se mora boriti. Ali, to još nije prošlo procedure Ustavne komisije koja će uraditi nacrt. Poslije toga nacrt dolazi na Rijaset i ja vjerujem da imamo dovoljno intelektualnog i ljudskog kapaciteta da nađemo rješenja koja će biti prihvatljiva za sve aktere u Islamskoj zajednici.

Preporodov Journal: Hoćete li se uključiti u javnu raspravu?

Muftija dr. Grabus: Kada bude raspisana javna rasprava, svakako.

Nužnost kvalitetnog obrazovanja i otvorene rasprave o dilemama

Preporodov Journal: Ne možemo se oteti dojmu da je cijela priča o pokretanju niza očigledno ozbiljnih ustavnih promjena najviše generirana problemima u odnosima sa sandžačkim Mešihatom, odnosno, jasno i otvoreno muftijom Zukorlićem. Dijelite li to mišljenje, odnosno je li problem u tome što se u osnivanju obnovljene Islamske zajednice Bosne i Hercegovine zaboravilo da Sandžak nije jedinstvena cjelina nego da je podijeljen između dviju suverenih država?

Muftija dr. Grabus: Ne dijelim to mišljenje na takav način. Mešihat u Sandžaku je uradio projekte vrijedne poštovanja. Naravno, imam svoj pogled na to pitanje, ali mislim da moramo i o tome razgovarati i pokušati pomoći iznalaženju najboljeg rješenja jer su Bošnjaci u Sandžaku autohtoni stanovnici i građani toga područja, i u Srbiji i u Crnoj Gori. To je područje na kojem se također razvijala naša nacionalna svijest i narodna pripadnost. Bilo bi vrlo loše kada bi zbog toga bile pokrenute ustavne promjene. Hoću vjerovati da su promjene pokrenute zbog toga što je već i ranije postojala inicijativa i zbog toga što se primijetilo da su određena ustavna rješenja neadekvatna i da Islamska zajednica ne može funkcionirati na način nužan za suvremenu administraciju. To se pitanje ne može riješiti samo unutar Islamske zajednice jer je složeno i sastoji se od više problema.

Mi kao Bošnjaci u 20. stoljeću nismo imali prilike da razvijamo jedinstvenu Islamsku zajednicu. Islamska zajednica u bivšoj državi je djelovala jedinstveno za područje Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, s jedinstvenim Mešihatom. Područje Sandžaka je poslije Berlinskoga kongresa prošlo kroz drugačija iskustva i uključenje sandžačkog Mešihata bilo je nekom vrstom reintegracije u cjelovitu Islamsku zajednicu Bosne i Hercegovine, s obzirom da je Sandžak nekada bio dijelom Bosanskog ejaleta i u to doba su imali istu administraciju. No, poslije Berlinskog kongresa, Balkanskih ratova, sve do raspada bivše Jugoslavije, Sandžak je prošao kroz teška iskušenja. Ako gledamo na problem iz te perspektive, onda možemo vidjeti da u stvari Mešihat u Sandžaku nije ni postojao sve do 1993. godine. Formiran je u složenim uvjetima agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada su prevladavali vrlo teški uvjeti i na Sandžaku i na svim područjima gdje su Bošnjaci živjeli, kao i u svim poratnim godinama u kojima smo se suočavali s različitim izazovima.

S obzirom da najznačajniji srbijanski intelektualci i političari govore o problemu Sandžaka, mi vidimo koliko je važno da se tamo uredi pitanje Islamske zajednice. Ne samo zato što oni ukazuju na taj problem, već i zato što je vrlo često upravo politika imala izravnog utjecaja na tokove, ne samo u Sandžaku i već i unutar Islamske zajednice globalno. Ovdje ne bi trebalo ništa prejudicirati. Mi se moramo potruditi da uredimo odnose, poboljšamo kvalitetu našega obrazovanja, administracije. To će dovesti do reguliranja međuljudskih odnosa. Opterećeni smo ekonomskim, sigurnosnim problemima, pitanjima identiteta, razvojnim pitanjima balkanskih država i društava, i to se prelama i preko Sandžaka. Naravno, pitanje je jesu li uvijek donošene najbolje odluke, jesu li uvijek povlačeni pravi potezi... Plediram da svi zajedno pokušamo pomoći ljudima u Sandžaku da se to pitanje riješi i ako nismo u mogućnosti pomoći, da ne utječemo na pogrešno predstavljanje toga problema. Imamo puno artificijelnih podjela unutar našega naroda regionalnih, lokalnih i drugih, jer smo imali različita povijesna iskustva. Zajednički su nam jezik, nacionalna i vjerska pripadnost i moramo kroz Islamsku zajednicu djelovati na način da tražimo odgovore. Ovdje nema zadanih rješenja i odgovora koje neko može ponuditi čarobnim štapićem.

Ne vjerujem u čuda u suvremene evlije, osim u mudžize Božjeg Poslanika. U tom sam smislu pravi Abduhuovac. Muhammed Abduhu kaže: „Postoje kerameti, postoje evlije, ali moja obaveza nije da ja vjerujem da je neko konkretan evlija.“ Ne vjerujem da postoji konkretan evlija koji može riješiti naše probleme, ali vjerujem da postoje dovoljni kapaciteti da naši ljudi dođu do rješenja. Prvo, svi mi koji vodimo Islamsku zajednicu, moramo imati drukčiji odnos prema ljudima koji nam žele pomoći i koji pišu, koji se za ta pitanja zanimaju, imati nekako drukčiji osjećaj. Nisu svi neprijatelji ako nam postave teška pitanja.

Preprodov Journal: Treba promijeniti diskurs s obje strane. Bilo je nekih prijetnji odcjepljenja, shizmi... Ne zbog zlogukih ili zlonamjernih proročanstava, pitanje se postavlja jer dosada nismo imali takvih iskustava.

Muftija dr. Grabus: Mi smo svi zabrinuti. Ako čitate različite tekstove najznačajnijih intelektualaca iz te države koji to analiziraju, vidjećete koliko se to potencira. Na kraju krajeva, to je pitanje postalo međunarodnog karaktera jer se različite državne ličnosti bave tim pitanjima i trude se da nametnu neka rješenja iz različitih centara moći. Za mene je najvažnije kako će se prema tome problemu odnositi naši ljudi, lokalni ljudi. Imaju li sposobnosti da započnu otvoren razgovor o svojim problemima. Ako takva sposobnost postoji, mi možemo naći rješenje. Neki dan sam dobio dopis od prijatelja s kojim sam bio na Arizona State University u Phoenixu. U različitim post-konfliktnim društvima, on meni piše o Kambodži, pokušavaju da uspostave dijalog unutar muslimanske zajednice, a onda muslimanske zajednice s drugima zajednicama o problemima s kojima su se suočavali tokom konflikta.

Mi smo postkonfliktna društva – i Bosna i Hercegovina i Sandžak. Moramo otvarati rasprave i govoriti o dilemama. Je li neko prekršio zakon, to trebaju utvrditi nadležni pravosudni organi. Ne mogu nikoga osuditi i nije naša uloga da ljude osuđujemo prije nego se dokaže da su određena krivična djela počinili. Različite nevladine organizacije mogu dati doprinos na način da se traži rješenje. Bilo čija diskreditacija, degradacija, ne dovode do rješenja. Mi znamo ko su tamo glavni akteri. Dok glavni akteri ne budu sjeli i razgovarali, mi možemo biti samo promatrači, dati svoja mišljenja, ali ne možemo dati rješenja.

Institucija evropskog muftije – nužnost otvaranja argumentirane rasprave

Preporodov Journal: Vi ste u zajedničkoj izjavi s muftijama Hasanovićem i Zukorlićem tražili osnivanje institucije evropskog muftije. Prije toga ste u „Jutarnjem listu“ izjavili kako je, umjesto predstavničke funkcije evropskog muftije koji ne bi imao nikakvu ulogu, puno pametnije i važnije osnovati dobar univerzitet na kojem se izučavati i podučavati islam koji prakticira velika većina muslimana u svijetu, onaj islam pomiren sa sobom i drugima, što riječ Islam i znači.

Muftija dr. Grabus: I dalje mislim da je važnije imati dobre institucije na kojima bismo se mi obrazovali i otvorili mogućnost da i muslimani na taj način utječu na formiranje svojih institucija. Mi smo prvi puta u povijesti dobili priliku da se na nekoliko evropskih univerziteta školuju ljudi koji će bitno utjecati na islamska pitanja u evropskom kontekstu. Ne znam kako bi se druge vjerske zajednice ili crkve osjećale kada bi mi otvarali univerzitet za njihov kadar koji će raditi na njihovim pitanjima. Dakle, mi moramo izraziti zahvalnost ljudima koji brinu o položaju muslimana u Evropi, ali moramo biti svjesni da unutar evropske kulture i civilizacije, pa i politike i diplomacije imamo već 200 godina disciplinu orijentalistike koja je u značajnoj mjeri ovladala tumačenjima islama, ne samo na evropskim, već i na muslimanskim učilištima.

U 20. stoljeću, u posljednjih 30-ak godina razvila se nova disciplina islamologije i vrlo je zanimljiva različitim i teološkim fakultetima, približavanjem takvog diskursa studentima teologije i društvenih disciplina. Te se ideje prenose i imaju značajne implikacije i na muslimanska učilišta. Postavljamo pitanje gdje je tu i kome će biti tumačen islam u budućnosti i kako će muslimani razumjeti taj islam. Recimo, razumijevanje El Gazzalija nije isto ni u muslimanskome svijetu. El Gazzali u evropskome kontekstu je potpuno i trajno klasificiran, bitno drukčije od duha njegova djela. Da bi razumjeli našu poziciju, ne možemo biti izvan evropskih tokova. No, kako se to pitanje stalno ponavlja vrijeme je da tražimo odgovor na njega.

Mi smo pokrenuli inicijativu otvaranja rasprave jer je pitanje evropskog muftije jedno od onih s kojim se manipulira u kontekstu evropskih rasprava o islamu. Zato sam i objavio tekst u sarajevskom „Preporodu“, pod naslovom „Evropski muftija“ jer želim da mi imamo jasan stav što to za nas znači. Koliko smo sposobni odgovoriti na pitanje o potrebi pokretanja te institucije, govoriti o problemu muftije na razini cijele Evrope i dati pozitivan ili negativan odgovor. Mi nikada nismo na ozbiljan način otvorili to pitanje. U posljednjih 15 godina unutar našeg intelektualnog kruga, nismo dali, ne samo ozbiljan odgovor, već nemamo niti ozbiljno postavljeno pitanje treba li nam i pod kojim uvjetima institucija evropskog muftije. Možemo li zaboraviti na činjenicu da u Evropi živi značajan broj Bošnjaka i da se pitanjem islama bavimo samo na razini džemata? Takvi ne možemo biti ozbiljan sugovornik niti jednoj evropskoj akademskoj niti drugoj ustanovi koje pretendiraju na dijalog s muslimanima. Kao ozbiljan čovjek, nemam odgovora treba li nam evropski muftija, i ne mogu samo ja na to odgovoriti. Na to pitanje moramo odgovoriti kao zajednica da bi prestale manipulacije u smjeru spekulacija kakav će i ko će biti evropski muftija.

Preporodov Journal: Ovime smo se smjestili u kontekst položaja muslimana u Evropi. Hrvatska i Slovenija su članice EU. Doživljavaju li se muslimani u Sloveniji dijelom općeg „muslimanskog pitanja“ u Evropi?

Muftija dr. Grabus: Postoje dva pogleda. Prvi je da u svim našim razgovorima o islamu i u Evropi prevladavaju pitanja globalnog karaktera, islama kao „globalne prijetnje“. U tom kontekstu, za sve medije i obrazovne institucije, a pogotovo za donosioce političkih odluka važnije je pitanje globalnoga islama nego muslimana na lokalnoj razini. Kada pratite općenito evropski diskurs, vidjećete da tu stalno dolazi do miješanja između globalnog plana u kojem najjače svjetske sile nastoje utjecati na svjetske tokove, pa time i na muslimanska pitanja, i konkretnih pitanja s kojima se suočavamo kao evropski građani, državljani određenih zemalja, ljudi s konkretnim problemima. Ovo prvo se uvijek postavlja prije. Kada se dođe do lokalnog nivoa rasprave o položaju muslimana u pojedinim državama Evropske unije, onda moramo analizirati nekoliko činjenica, historijsku prisutnost, utjecaj muslimana na društvene tokove, obrazovnu struktura, brojnost i tako dalje.

Također, moramo analizirati i udžbenike, odnosno način na koji se generacije obrazuju o islamu i muslimanima. U Sloveniji nemamo takvih analiza, ali kada pogledate teme koje se obrađuju u sadašnjim osnovnoškolskim i srednjoškolskim udžbenicima, vidjećete da je često, ne samo nedovoljno, već i nekorektno predstavljen islam. Vjerovatno je slična situacija i u drugim evropskim državama. Mi smo muslimani u Evropi taoci neobrazovanosti, jer prve generacije koje su uglavnom zarad egzistencijalnih razloga došle u Evropu, ne mogu odgovoriti na suštinska pitanja i izazove. Ako pratite o čemu u svojim knjigama piše Tarik Ramadan, vidjećete da su ta pitanja u Bosni i Hercegovini elaborirana krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Dakle, mi u Evropi kasnimo u odgovorima na određena pitanja 100 godina. Postavljamo pitanja koja više nisu relevantna za Bošnjake, ali su relevantna za neke druge muslimanske zajednice.

Drugo, unutar Evrope ne postoji jedinstvena politika prema  muslimanskom pitanju. Na švicarskom saveznom nivou nemate pravne mogućnosti baviti se pitanjem i problemima islama ili bilo koje druge vjere. Švicarska to tretira na razini kantona. Austrija ima značajno iskustvo s islamom, u njoj postoji jedno centralno tijelo koje se bavi pitanjima islama, no sve druge organizacije koje djeluju na području države registrirana su kao udruženja građana i nemaju isti status kao centralno tijelo, pa tu dolazi do disproporcija u rješavanju pravnog statusa muslimana. Također, smatram da mi muslimani prilazimo izrazito površno tome pitanju. Nudimo različite mogućnosti i rješenja na osnovu vlastitog iskustva. Hrvatska je u tome pogledu neusporediva s bilo kojom drugom evropskom zemljom, s obzirom na porijeklo muslimana u Hrvatskoj i njezino povijesno iskustvo s islamom. Ne vidim ozbiljne rasprave u muslimanskim krugovima, a pogotovu ne vidim ozbiljne institucije kojima predsjedavaju muslimani u Evropi da otvaraju pitanja na ozbiljan način. Otvaraju se uglavnom politikantska, dnevno-politička pitanja koja ne rješavaju niti jedan suštinski problem. Otvara se puno dilema, ali možda trenutno nismo ni kadri, nemamo dovoljno obrazovanih ljudi, a ni mogućnosti da damo odgovore na ozbiljna pitanja. To ne znači da ih ne trebamo postavljati.

Otvorenost prema izazovima

Preporodov Journal: Imate li  podataka o nacionalnom sastavu članstva Islamske zajednice?

Muftija dr. Grabus: Po sastavu našeg članstva, moglo bi se reći da je oko 90% muslimana u Sloveniji nacionalnih Bošnjaka. Takva je otprilike i struktura po posljednjem popisu stanovništva iz 2002. Prošle godine je rađen elektronski popis i nije vođena evidencija o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. Otprilike 7 do 8% članova Islamske zajednice su Albanci, ostalo su pripadnici drugih nacija.

Preporodov Journal: Ima li to ikakvih posljedica u njenu djelovanju, eventualnih nesporazuma ili drukčijih prioriteta?

Mi nemamo i ne bi smjeli dopustiti takve posljedice, pogotovo Slovenija i Hrvatska koje su specifične evropske države u kojima je administracija Islamske zajednice na razini države jedna i utječe na većinu svih vjerskih aktivnosti u državi. Moramo biti otvoreni i tražiti, čak i kada postoje problemi, odgovore na izazove. Naše zajedništvo, bez obzira na nacionalnu pripadnost, ne bi smjelo ničime biti ugroženo.

Preporodov Journal: Ovo pitanje postavljam jer ste Vi  govorili i o zadaćama Islamskog kulturnog centra u Ljubljani, posebno naglasivši i nacionalnu zapuštenost Bošnjaka u Sloveniji, te istakavši namjeru organizacije podučavanja bosanskog jezika i književnosti te povijesti. Kako to mislite napraviti i koja je tu uloga i rezultati postojećih bošnjačkih asocijacija u Sloveniji? Zašto smatrate da bi Islamski centar bio jedan dobar forum za te aktivnosti?

Muftija dr. Grabus: Islamska zajednica je najodgovornija institucija jer ćemo mi imati najbolju infrastrukturu i dugoročno ćemo imati mogućnost da surađujemo s najvećim brojem ljudi koji će biti vezani za takvo djelovanje. Moje je razmišljanje u međuvremenu evoluiralo. Kada organiziramo časove vjeronauke, koji su najčešće na bosanskom jeziku, osim za najmanje uzraste na slovenskom, pokušaćemo organizirati i druge obrazovne sadržaje, između ostaloga časove bosanskog jezika, albanskog jezika, ali i časove slovenskog jezika. Radimo na tome, da našoj djeci koja imaju slabiji uspjeh u školi omogućimo da poboljšaju znanje slovenskoga jezika i uspjeh. To je naša obaveza.

Upravo ovih dana razmišljamo da uposlimo u naš zavod jednu profesoricu koja je završila slovenski jezik i radila na prijevodu bosanskog rječnika Senahida Halilovića na slovenski. Nadamo se da ćemo taj projekt okončati ubrzo i da bi, u narednom periodu to bilo od velike koristi, ne samo za djecu u Ljubljani, već  i u drugim mjestima. Primijetili smo da je znanje jezika jedan od problema s kojima se djeca susreću u školskim aktivnostima, s obzirom na sličnost bosanskoga i slovenskog jezika. Kao i u drugim zajednicama u dijaspori, premda mi nismo prava dijaspora, moramo počesto odgovarati, kako na izazove vjerskoga karaktera, tako i na neka kulturna i nacionalna pitanja i vjerujemo da je, ako djeca pravilno govore dva jezika, to za njih prednost.

Preporodov Journal: Kakav je trenutno status Slovenske muslimanske skupnosti, bivšeg muftije Osmana Đogića? Kakva je sada situacija, država je priznala Islamsku skupnost (zajednicu) u Sloveniji kao partnera?

Muftija dr. Grabus: Za nas je to bio problem u početku. U to doba možda smo bili nedovoljno iskusni da efikasnije na taj izazov odgovorimo. Hvala Bogu, nismo ulazili u javne polemike, mada smo više puta bili izazivani. Po Zakonu o vjerskoj slobodi, koji je u proceduri daljnje liberalizacije, čak se predlaže i da tri osobe mogu osnovati vjersku zajednicu. U Sloveniji djeluje više od 30 kršćanskih crkava. To nikada nije bilo atraktivno kao pitanje podjela među muslimanima. Ja sam naglašavao da svako treba birati svoj put. Ukoliko neko želi ići tim putem, to je njegov izbor i njegovo pravo. Mi kao Islamska zajednica imamo svoj put, čuvaćemo i razvijati naše programe. Mislimo da podjele nisu dobre. U djelovanju moramo imati više odgovornosti i u ovakvim podjelama nema ništa dobra. Govorimo o pojedinačnoj odgovornosti, ali i o zakonskom djelovanju u državi.

U Bosni i Hercegovini imamo desetine udruženja koja se bave islamom ili nekim njegovim aspektima. Nemaju status vjerske zajednice, ali rade iste projekte. To nije izazov samo za Sloveniju, već i za Hrvatsku, Austriju, naš narod. Bošnjaci su, hvala Bogu, svjesniji i mudriji od svojih vođa. Oni slijede dobro. Sutra kada bi meni Bog dželleša'nuhu promijenio pamet, vjerovatno Bošnjaci ni mene ne bi slijedili, unatoč mome dosadašnjem radu i rezultatima. Oni bi ostali u svojoj Islamskoj zajednici i tamo trebaju ostati jer joj i pripadaju.

Preporodov Journal: Osvrnuli ste se u jednom tekstu i na gradnju Srpskog kulturnog centra u Ljubljani komu su, uz tadašnjeg slovenskog premijera Janšu, prisustvovalii i tadašnji premijeri tzv. Republike Srpske Dodik i Srbije Cvetković, dok Islamsku zajednicu nitko ne podržava. Zaista, što je s institucionalnom podrškom Sarajeva?

Muftija dr. Grabus: Moja je sretna okolnost bila da sam poznavao dosta ljudi u Sarajevu i onda su nam oni na različite načine pomagali. Bivši premijer Kantona Sarajevo, Denis Zvizdić je doista podržavao naše projekte, od promjene nadgrobnih spomenika bošnjačkim vojnicima iz Prvog svjetskog rata u Logu pod Mangartom, i kasnije veliku donatorsku večer za Islamski kulturni centar, 2008. u sarajevskoj „Zetri“. Oni su tada u Kantonu razumjeli naše potrebe. Bivša gradonačelnica Sarajeva gospođa Semiha Borovac također je pomogla projekt Islamskog kulturnog centra. Tu su bili i ljudi iz Islamske zajednice, glavni imam sarajevskog Medžlisa Ferid ef. Dautović, predsjednik Medžlisa Jusuf Zahiragić, tadašnji generalni sekretar Rijaseta rahmetli Muhamed ef. Salkić, tadašnji reisu-l ulema Mustafa ef. Cerić. To je bila jedna od najbolje organiziranih donatorskih večeri ikada. Naša je želja bila da vlasti na razini barem Federacije spoznaju vrijednost tog projekta. Nismo uspjeli doprijeti do njihovih umova. Ostalo je sve na razini razgovora, bez konkretne realizacije. S druge strane, na lokalnoj razini, osim u sarajevskom imali smo podršku i u Unsko-sanskom kantonu, premijera g. Hamdije Lipovače, koji nam je i kao raniji načelnik Općine Bihać pomagao. Dobili smo pomoć od načelnike Općine Cazin, g. Nermina Ogreševića i njegovih suradnika.

Moje razumijevanje toga problema u početku je bilo sljedeće naravi. Mi imamo priliku kupiti zemlju. Ta se prilika javlja jednom u životu. U to doba nije smjelo biti kalkulacija. Bili smo ostavljeni sami da se obraćamo ljudima, da ih molimo. Kucali smo na vrata bogatima, manje bogatima, arogantnima, susretljivima, dobro i zlonamjernicima. Neka su vrata bila širom otvorena. Hvala Bogu da je neka vrata otvorio naš bivši predsjednik Republike, dr. Danilo Türk, kada je u posjetu Sloveniji boravio bivši katarski emir Šejh Hamad bin Khalifa Al Thani. Poslije toga smo mi bili sretni da nam je na polaganju kamena temeljca bila prisutna značajna delegacija iz Bosne i Hercegovine i reisu-l-ulema mr. Husen ef. Kavazović i član predsjedništva BiH gosp. Bakir Izetbegović, ali smo također bili sretni da je, pored g. Jankovića čija je uloga bila nezamjenjiva, na svečanosti polaganja kamena temeljca bila i slovenska premijerka Alenka Bratušek, ministar odbrane g. Roman Jakič, veliki prijatelj Islamske zajednice koji se 20 godina aktivno zalagao da se pitanje Islamskog kulturnog centra u Ljubljani riješi. Bio je tu i ministar pravde g. Senko Pličanič, predsjednik Ustavnog suda g. Ernest Petrič, ombudsmen za ljudska prava itd. Rekao bih da je sva slovenska politička elita bila uz Islamski kulturni centar i to je potvrdilo prisutnost muslimana u Sloveniji, njihovu važnu ulogu u ovoj državi. Da ne zazvučim pretenciozno, moguće je i da su neki intervjui i naše ukupno djelovanje utjecali da se počne drugačijim očima gledati na naš status i pitanje izgradnje Islamskog kulturnog centra.

Bez vjerskog jedinstva nema niti drugih oblika zajedništva

Preporodov Journal: Jedan od rezultata tzv. arapskog proljeća su i dosada nezabilježeni žar i okrutnost sukoba sunija i šiija u svijetu. Zašto se to događa? Kako je moguće da se taj sukob prelijeva i na Islamsku zajednicu ovdje?

Muftija dr. Grabus: Činjenica je da muslimani često ni u svojim zemljama ne utječu na procese. Revolucije u arapskim zemljama za koje smo se nadali da predstavljaju demokratske promjene i da će donijeti svježinu, ne samo u tumačenju ljudskih prava i položaja čovjeka u tim državama, nego i vitalnost u tumačenju islama, pokazale su da smo svi bili pomalo naivni u očekivanjima. Zbog postojećih ideoloških razlika u muslimanskom svijetu, a u doba brzih globalnih komunikacija, nažalost, muslimani na ovim područjima već osjećaju probleme koji su bili izvan njihovih promišljanja. Ovo je prestalo biti pitanje samo teorijskih rasprava i razmimoilaženja, već je postalo egzistencijalno. Na naše se područje prenose konkretni sukobi. Moramo to osuditi, pokazati ozbiljnost. Bez vjerskog jedinstva nema ni nekih drugih oblika zajedništva...

Preporodov Journal: Ovdje govorimo o doktrinarnom jedinstvu?

Muftija dr. Grabus: Da, da, prije svega o doktrinarnom. Rijaset Islamske zajednice je formirao komisiju, na čije sam čelo imenovan. Ta bi komisija trebala sačiniti platformu Islamske zajednice za dijalog sa organizacijama islamskog određenja u Bosni i Hercegovini. Realnost u Bosni danas nije ista kao 1985. kada smo imali značajnu komunističku indoktrinaciju Bošnjaka. Kada su se dogodile promjene, zajedno s ratom i izazovima poslije toga, naše institucije, ne samo vjerske nego i političke i akademske nisu bile svjesne dimenzija tih promjena. Ako pogledate samo broj univerziteta na kojima su Bošnjaci studirali vjerske znanosti u posljednjih 20-ak godina, trebaće vam 20-ak minuta samo da ih pobrojite. Sve te ideje s kojima se naši ljudi vraćaju u Bosnu i Hrecegovinu, moramo sagledati i vidjeti kako da ih upotrijebimo za novu energiju za budući razvoj i snaženje islamskog identiteta, ali i nacionalnog. Prepustimo li tok samo medijima, a u obrazovnim institucijama ne pokrenemo programe koji će uključivati sve izazove s kojima se suočavamo, nećemo moći relevantno na njih odgovoriti. Da ne zvuči kao pamet na kaza', mi smo se, grupa nas prije 15-ak godina zalagali za takav pristup. Organizirali smo i simpozij o modusima organizacije naših Medresa.

Narod bez elitnih institucija ne može imati grupu ljudi koja ga može voditi. Ni u evropskim zemljama nisu svi univerziteti prešli na bolonjski sistem. U SAD imamo elitne univerzitete koji školuju kadar za najvažnije poslove u tim državama. Mi smo elitnu instituciju našeg naroda, Gazi Husrev-begovu medresu, pretvorili u jednu od medresa. Na Fakultetu islamskih nauka za koji se zalažemo da postane elitna obrazovna ustanova nismo posljednjih 20 godina dovoljno uradili da pokažemo kako nam je ta institucija važnija od drugih jer slabo, odnosno besplatno obrazovanje ne daje nikakve promjene.

Pogledate li danas kako mi obrazujemo za potrebe islamskih disciplina, u Bosni i Hercegovini i vani, vidjećete da mi tu nemamo nikakve politike niti strategije. Zemlje iz kojih dolaze izazovi o kojima govorimo su od nas ekonomski jače. Kada se naši studenti vraćaju, donoseći te ideje, oni imaju mogućnosti da apliciraju i financiraju određene projekte. Mi, u tom smislu, ne možemo biti konkurentni. Možemo, ukoliko kao Islamska zajednica, razmislimo da iskoristimo našu prednost koja se sastoji od naše privlačnosti za „pridobivanje“ ljudi jer smo slobodni evropski građani i kao muslimani smo položili svoj ispit. U najtežim trenucima naše povijesti nismo se odrekli Islama.

Danas, ukoliko ovaj pluralizam ne shvatimo kao mogućnost da se poboljšamo u islamskome smislu, ako nam to postane izvor frustracija i sukoba, onda kao narod nećemo odgovoriti na zadaću pred kojom smo se našli, već ćemo se suočiti s velikim i teškim problemima. Zato moramo pokazati ozbiljnost i odgovornost u ovome procesu. Ne možemo pitanja rješavati kroz medije i naše halke. To je pitanje kojim se trebaju pozabaviti naše institucije koje imaju mandat i odgovornost pred zakonom i Bogom za razvoj tumačenja Islama na našem prostoru. Za početak bi bilo dobro otvoriti razgovor o uvođenju neke vrste etičkoga kodeksa u javnom govoru i javnom govoru uposlenika Islamske zajednice. Uvedemo li pravila međusobne komunikacije za početak, možemo biti optimisti.

Preporodov Journal: U jednom ste se tekstu osvrnuli na našu pripadnost hanefijskom mezhebu i maturidijskom akaidu. Jesmo li stvarno pripadnici tih dviju škola?

Muftija dr. Grabus: To je jedno od pitanja koje je pokrenuto i ustavnim promjenama. Pitanje hanefijskog mezheba je za nas izuzetno važno jer regulira ibadetsku praksu u našim džamijama. Na takav način možemo sačuvati naše, barem formalno jedinstvo unutar obrednoga aspekta Islama. Također, možemo pred drugima opravdati zašto smo našim aktima regulirali važnost pripadnosti hanefijskom mezhebu za zajednicu i za narod. Postoji niz primjera kojima mi koji radimo u Islamskoj zajednici kršimo to pravilo. Recimo, klanjanje dženaze u odsustvu nije po hanefijskome mezhebu jer tijelo mejjita nije pred džematom. Namaze je dozvoljeno spajati samo na Arefatu za vrijeme hadža, i to podne i ikindiju, a na Muzdelifi akšam i jaciju. Naša je nova praksa spajanje namaza u sve više prilika. Naravno, neki će reći to vrijedi za obrazovane, a ne za narod. Ali narod slijedi hodžu u njegovoj praksi.

Ima niz drugih primjera. Mi smo Islam uglavnom reducirali na etička i obredoslovna pitanja. Držimo li se hanefijskog mezheba u drugim aspektima? Moramo o tome razgovarati i upitati se šta je to hanefijski mezheb i kako se primjenjuje. Inače, područje moga interesa jeste akaid. Nisam siguran da je dobro u nekim aktima regulirati samo pitanje vjerovanja kroz jednu školu. To je važno ukoliko će to snažiti naš identitet. Ali, nedovoljno je to regulirati samo kroz maturidijski akaid jer se bojim da bi time zatvorili pristupe odgovorima na neka pitanja koja nisu u maturidijskom akaidu riješena u potpunosti, ali jesu u nekim drugim školama.

Na ideologiju se ne može odgovoriti drugom ideologijom. Vraćam se na razmišljanje da prije odluke o bilo kojem pitanju treba stajati jasna znanstvena elaboracija, koja mora biti važeća sve dok se ne ponudi druga. Ako smo jasno elaborirali zašto i u kojim segmentima slijedimo hanefijski mezheb, nemam nikakvih dilema. Međutim, nismo. Mi smo općenito izjavili da slijedimo hanefijski mezheb. Slijedi li se u islamskom bankarstvu koje se pokušava uvesti u Bosnu hanefijski mezheb? Teško bi rekli, jer se pojavilo niz pitanja u suvremenom dobu iz tog područja. Ili pitanje halal klanja i certifikata?

Ne može mezheb biti reduciran samo na obredoslovlje. Ni pitanje akaida ne može biti svedeno samo na jednu školu. Da vam sada navedem neka pitanja po maturidijskom akaidu, vidjeli biste da se s njima možda ne biste složili i ponudili bi neka druga rješenja. Ovdje se radi o pitanjima identiteta i važno je da se mi ograničimo na određenu školu, ali prije toga mora biti jasno donositeljima propisa zašto to usvajaju kako bi to bilo zasnovano na čvrstim temeljima. Na koncu, koje tijelo je autoritativni tumač vjerskih propisa?

(Preporodov Journal br. 155)

U zijaret Srebrenici i udruženju "Prosvjetitelj" u subotu, 23. Novembra, stigli su gosti iz tešanjske mjesne zajednice Jablanica i članovi udruženja Eko-Mladi iz Tešnja.
Skoro pedeset mladih ljudi došlo je organizovano autobusom do memorijalnog centra u Potočarima gdje ih je dočekao kustos Muzeja Centra profesor historije Azir Osmanović. Poslije obilaska memorijalnog centra, učenja fatihe šehidima i okupljanja pod Musalom centra, profesor Osmanović je održao historijski čas o genocidu i još jednom navodeći historijske činjenice, prisutne proveo kroz vrijeme i približio nastanak ovog memorijalnog centra u Potočarima.

Po završetku časa, prisutni su obišli prostoriju koja nosi i naziv "Soba smrti" u kojoj su odgledali projekciju dokumentarnog filma o genocidu u Srebrenici i Podrinju.
Poslije završetka obilaska Centra u Potočarima, Tešnjaci kreću prema gradu Srebrenici u obilazak znamenitosti ovog bosanskog gradića u Podrinju, a deset predstavnika organizacije dolazi u sjedištu našeg Udruženja gdje su se upoznali o radu i djelovanju Prosvjetitelja. I sa ovom grupom entuzijasta iz Tešnja uspostavljen je kontakt i dogovorena je suradnja u budućnosti na zajedničkim projektima održivosti povratka i opstanka u Podrinju.

Gosti nisu krili svoje oduševljenje o energičnosti rada i rezultatim "Prosvjetitelja" jer sve do dolaska u Srebrenicu imali su drugačiju percepciju o stanju Podrinja i Bošnjaka u ovom dijelu BiH. Ovaj dolazak je razbio nametnute predrasude o Bošnjacima koji su se vratili i žive na prostoru manjeg bh-entiteta, a uz to se i prijatno iznenadili kratkim uvidom u rad "Prosvjetitelja" u prethodnom periodu.
Rastanak sa dragim gostima iz Tešnja upriličio je jedan lijep gest u vidu hedije za "Prosvjetitelj" koju je predsjedniku Udruženja uručio vođa ove grupe Adnan Lihić, ujedno i  vijećnik općinskog vijeća Tešanj.

Među putnicima iz Tešnja bili su i reporteri lokalne televizije "Smart" koji su praveći reportažu o Podrinju uzeli i izjavu od predsjednika udruženja koji je ukratko ukazao na stanje i život Bošnjaka u Podrinju, suživotu među svim građanima i radu udruženja "Prosvjetitelj".

Još jednom spoznajemo važnost riječi koje nam kazuje Uzvišeni Allah: "A kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili uzvratite istim." (En-Nisa, 86.) Muhammed, a.s., kaže: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto ako ga budete činili, voljećete se - širite selam."

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba

Tim "Prosvjetitelja" sastavljen od onih koji su osnovali udruženje, onih koji su pristupili Udruženju kao djeca zbog borilačkih vještina i "svježih" kadrova koji su pristupili iz radoznalosti i znatiželje da korisno iskoriste slobodno vrijeme, putuje prema Srebrenici, lagano prolaze kapije grada Zvornika koji ostaje iza njih dok žure prema nacionalnoj kibli Bošnjaka, našoj Srebrenici. Zvornik, grad ključ Bosne i Hercegovine, kako rekoše sultani koji se godinama boriše da zauzmu ovaj drinski biser, biser koji kada se gleda odiše ponosom i odlučnosti ostaje iza leđa "Prosvjetitelja" koji su i ovaj dan na misiji u Podrinju.

Kako su osnivači udruženja "Prosvjetitelj" prije osamnaest godina išli na čelu kolone koja se putem šuma i planina probijala iz Srebrenice prema slobodnoj teritoriji zvorničke općine pod kontrolom Armije RBiH, tako isto danas rukovodstvo "Prosvjetitelja" slobodno glavnim magistralnim putem ide u obilazak Podrinja kako bi vršili misiju započetu 1993.godine u okruženoj Srebrenici. U Zvorniku je sedam dana ranije obavljen razgovor sa Harisom ef.Mustajbašićem,  novim glavnim imamom Medžlisa IZ u ovom drinskom biseru, prilikom prošlosedmične posjete usaglašene su neke buduće aktivnosti koje će se skupa realizirati uz pomoć Svevišnjeg. Ovog dana suradnja se nastavlja i sa preostala tri medžlisa na području srednjeg Podrinja.
U julu 1995.godine Bošnjaci koji su krenuli iz Srebrenice, a na prvu veliku prepreku naišli su prilikom prelaska raskrsnice u Konjević Polju gdje je se moralo preći preko asfalta i otvorenog prostora. Mnogi nažalost nisu dočekali prelazak i svoj život su dali da danas slobodno, bez imalo straha Bošnjaci svoje poslove slobodno obavljaju na ovom području. Prolazi se dionica puta Konjević Polje - Potočari i stiže u prostorije udruženja "Prosvjetitelj" gdje je sve započelo prije dvadeset godina.

Dočekujemo goste iz Srebrenika predvođeni Vehbijom Ibrahimovićem jednim od najboljih stručnjaka u BiH za snimanje, kadriranje i osmišljavanje scenarija, a u slobodno vrijeme je tekstopisac i kompozitor. Predstavljamo im rad našeg udruženja prikazivanjem kratkog dokumentarca, koji među prisutnim izaziva jake emocije i oduševljenje radom u proteklom vremenu. Poslije razgovora i dogovora o budućoj suradnji, našem udruženju je ponuđeno snimanje dva promotivna spota od strane ovog tima uz riječi da uz materijal o radu kojeg ima "Prosvjetitelj" biće pravo lahko napraviti jedan od najboljih spotova do sada kojim će se dodatno skrenuti pažnja na područje Podrinja koje je ključno za cijelu BiH. Po rastanku sa prijateljima iz Srebrenika, ovaj dan "Prosvjetitelja" nastavlja se na kahvi sa predstavnicima Medžlisa IZ Srebrenica, Damir ef.Peštalićem glavnim imamom i Alijom Tabakovićem predsjednikom Medžlisa.

U isto vrijeme u Živinicama, predstavnik "Prosvjetitelja" prisustvuje sastanku nevladinih organizacija Tuzlanskog kantona koje bi u budućnosti trebale da rade koordinirano. Prije 18 godina isti taj predstavnik "Prosvjetitelja" u Živinice je stigao poslije preživljenog genocida u Srebrenici, a danas je predstavnik udruženja inicijatora za koordinaciju nevladinih organiazcija koje rade u interesu Bošnjaka u BiH. Prije 18 godina mladić koji sjedi na sastanku u Živinicama u ime "Prosvjetitelja" je u ovaj dio BiH prvi puta u svom životu došao, za njega nikada ranije ni čuo, a tada tog jula '95 samo je gledao s nevjericom u ljude oko sebe. Nije vjerovao sam sebi da je preživjeo genocid iako ga je preživjeo, nije vjerovao da je svu golgotu svog naroda i porodice stvarno gledao, a gledao je, nije vjerovao tada sam sebi da da je vidjeo ono što je vidjeo iako je nažalost sve to očima desetogodišnjaka posmatrao. Stigao je tada u taj gradić Živinice, preživljavao dan za danom, školujući se, radeći za svoju porodicu, boreći se halal sredstvima za normalne uslove živote. U tom svom putu sreo je i udruženje "Prosvjetitelj" i afirmisao svoje univerzalno pozitivne vrijednosti i isturio ih u prvi plan svoje ličnosti. Danas tako poslije svega proživljenog sa nepunih trideset godina svoj rad na sastanku nevladinih organizacija Bošnjaka, koordinira sa članovima "Prosvjetitelja" koji su na zadatku u Podrinju i razgovaraju s predstavnicima Medžlisa IZ Srebrenica koji prenose svoja iskustva iz ranijih dešavanja vezanih za obrazovanje u ovoj općini, a koja mogu biti od velikog značaja za budućnost rješavanja problema koji kao vatra gori na otvorenoj rani, rani koja je imena Konjević Polje. Poslije prolaska kroz dolinu Šehida u Potočarima i proučene Fatihe najboljim sinovima domovine kreće se u pravcu Bratunca.
Nošeni iskustvima, ugodnim impresijima iz Srebrenice, "Prosvjetitelj" stiže u Bratunac u goste svojim članovima Elviru ef.Hodžić i Ahmedu ef.Velić koji vrše funkcije predsjednika Medžlisa i glavnog imama IZ-a Bratunac. Usaglašeni su dalji koraci u koordiniranom djelovanju "Prosvjetitelja" sa islamskom zajednicom u ovoj općini.

Sastanak se održava u centru grada Bratunca, mjesta stravičnog stradanja Bošnjaka u 1992.g. Zločini koji su se tada desili krajem mjeseca maja u ovom gradiću koji najviše podsjeća na zlatni dukat, danas izgledaju nevjerovatno. Teško je pojedincima i povjerovati da su ne/ljudi mogli uraditi to insanima, živim bićima, iz zabave se igrati ubijanja ljudi kojima su svezane ruke i to na dječiju igricu eci peci pec, da su ljude tukli drvenim palijama dok ne bi podlegli i s dušom se od ovog svijeta rastali da je jedan od njih dolazeći u kuću svog "prijatelja" Bošnjaka zatekavši mu suprugu trudnicu u devetom mjesecu ubio tako što je pištoljem pucao u stomak. Sve to se desilo prije samo dvadeset i jednu godinu i jedini svjedok koji o tome neprestano priča u ovom našem gradiću jeste mezarje Veljaci, na kojem su ukopane mnogobrojne žrtve genocida u Bratuncu iz 1992.godine. Danas, poslije svega toga preživljenog, Admir i Elvir vrše i obavljaju funkcije u najjačoj instituciji Bošnjaka u BiH na području ove općine i dočekuju predstavnike "Prosvjetitelja" kako bi se vidjele mogućnosti najboljeg načina surađivanja na ovom prostoru. Razgovori traju, a zidovi prostorije to sve slušaju i pjesnici bi rekli zadovoljno se smiješe jer su samo prije 21 godinu, ne/ljudi iste te zidove sravnili i poravnali, kako nikad više ne bi čuli riječi istine riječi Božije koje Bošnjaci 500 godina na ovim prostorima neprekidno izgovaraju.
Nakon usaglašavanja stavova i srdačnog druženja, put misije ovog dana nastavlja se prema Vlasenici, gradu koji asocira na izgubljeni nakit. Kao zagubljeni dijamant ovaj grad se zagubio među Bošnjačkim temama, malo ga se sjetimo obilježavanjem stradanja u logoru Sušica i to je sve što se tiče podsjećanja na genocid Bošnjaka u Vlasenici. Zaboravljamo da je više od polovine u ovom gradu i općini 1991.godine bilo Bošnjaka i da su nezamislivim zločinima četnici sve do jednog protjerali i etnički očistili prostor Vlasenice, kao i u svim drugim mjestima u koja su stigli u Podrinju, zaboravljamo da je povratak zaustavljen ubistvom mlaljetnice povratnice i zaboravljamo da za ovaj teroristički čin nikad niko nije odgovarao. Svjetlost u budućnost za ovaj prostor pruža nam susret sa predstavnicima Medžlisa IZ Vlasenica koji pokriva općine Milići i Vlasenica. Nurdin Grahić je Glavni imam koji  ujedno obavlja i funkciju Imam u gradskoj džamiji Hajrija u Vlasenici. Poslije ugodnog i korisnog razgovora sa Grahićem, na kojem su usaglašeni dalji zajednički koraci, sastanku se pridružuju Asim ef. Esmić i njegovi prijatelji koji žive na području Vlasenice. To je ekipa koja je učestvovala u Popisu sa još velikim brojem mladih momaka i djevojaka iz Vlasenice, predstavlja Esmić svoje sugrađane, a Esmić je ujedno i koordinator udruženja "Prosvjetitelj" za općinu Vlasenicu.

Golobradi mladići u društvu Esmića su na prvi pogled pravi Podrinjci, pogleda koji prolazi kroz insana, ozbiljnog lica koje je uvijek spremno nasmijati se i merhameta koji se osjeti iz svake riječi. Kroz predstavljanje rada ovih mladića za vrijeme Popisa, izloženi su i planovi za dalji rad ove grupe mladih ljudi u Vlasenici, a koja je spontano nastala za vrijeme Popisa i koja se bolje upoznala, a svoje prijateljstvo dodatno učvrstila zahvaljujući maltretiranju entiteskih instruktora koji su pokušavali u 15 dana zaplašiti Bošnjake da se ne pišu u mjestu gdje imaju najveći dio svoje imovine.
Entuzijazam koji su pokazali ovi momci predvođeni iskusnim Esmićem obećava i ispunjava nadom sve prisutne, a udruženje "Prosvjetitelj" odlučuje se da konkretno djeluje i donosi odluku da će materijalno i iskustveno pomoći da se oformi pravno lice udruženja mladih Vlasenice, a koji će raditi na afirmaciji univerzalno pozitivnih vrijednosti i boriti se da Bošnjaci Vlasenice i Podrinja bolje žive.

Ispunjeni nadom, nošeni konkretnim dogovrima, članovi "Prosvjetitelja" lagano kreću svojim domovima i porodicama izgovarajući riječi:
"A u čemu bi bila svrha i vrijednost našeg života ako ne bismo težili savršenstvu duha i tijela, ako ne bismo težili putu plemenitom. Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni, oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom, koja se zove plemenitost. Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života. A ostale žalimo..." Nosioci ideje Udruženja

Dugo me susret s ljudima nije učino tako sretnim kao ovaj u predvečerje državnosti BiH u Srebrenici. Naime,tragom projekta "Vidimo se u Podrinju" upoznao sam vodeće ljude udruženja "Prosvjetitelj-Muallim" i mogu slobodno reći da sam do ovog susreta sumnjao da je moguće da jedno Udruženje uspješno realizuje čitav jedan spektar aktivnosti s japanskom preciznošću i čvrstim nijjetom da ljudi nisu sami u Podrinju a pogotovo da nisu prepušteni sami sebi.Protokol im je kao u istaknutim komisijama EU,sve isplanirano u minutu i sve se realizuje 100 %.Posebno me fascinirao način kako rade. Mislim da bi im pozavidjeli i najistaknutiji vojni stručnjaci jer stvari odmah postavljaju praktično: Ko,Gdje,S kim,Kada i Zašto? I to je u stvari,suština uspjeha. Očarala me dalekosežnost opusa djelovanja Udruženja. Naime, "Prosvjetitelj Muallim" ima sektore djelovanja poput ekonomije, obrazovanja, kulture, sporta itd. I tu mi je kao jedan pozitivni šok djelovala spoznaja da ih ne finasiraju ni ustanove ni institucije nego se finansiraju vlastitim sredstvima i stoga nikom nisu ništa dužni niti su čiji "istureni pijuni". Pogledao sam jedan dokumentarni film koji govori o njima,njihovom radu i brojnim ljudima koji su im zahvalni što povratak u Podrinje postaje održiv i što svaki lični problem s njima postaje zajednički.

Toplo preporučujem da film neizbježno svi pogledate a ja ću ove impresije o Udruženju "Prosvjetitelj Muallim" završiti refrenom prikladne pjesme-kaside koja govori o njima:

Ovi dobri ljudi,taj humani tim

Udruženje Prosvjetitelj Muallim

Cijelo ovo vrijeme isti nijjet ima

Bit' sa svojim Podrinjcima.

 Autor:Vehbija Ibrahimović KIGEN, tekstopisac i kompozitor iz Srebrenika

Udruženje "Prosvjetitelj" je u cilju podrške djeci i roditeljima iz Konjević Polja odradilo nekoliko aktivnosti. Mladi članovi udruženja "Prosvjetitelj" su svojim ljudskim doprinosom kroz svoje aktivnosti izrazili suosjećanje sa mukama koje susreću mještani Konjević Polja i pokušali aktivizmom doprinijeti da se ovaj gorući problem naše domovine što prije i efikasnije riješi. Podsjećamo da je proteklo više od mjesec dana kako roditelji i djeca ovog povratničkog mjesta u Podrinju borave pod šatorima ispred zgrade OHR-a u Sarajevu tražeći da im ova Institucija koja ima protektorat i sve ovlasti u našoj državi ujedno radi svoj posao i riješi ovaj problem kršenja osnovnih ljudskih prava i prava djeteta te da se ispoštuju zahtjevi koji su upućeni i kojim bi se riješio ovaj problem.

Prvu aktivnost radilo je devet članova "Prosvjetitelja" koji su pristupili mladima Tuzle koji su prikupljali potpise za peticiju podrške roditeljima i djeci Konjević Polja. U centru sjeveroistočne Bosne gradu Tuzli u petak 08. i ponedeljak 11. novembra u saradnji sa Centrom za multidisciplinarana istraživanja Tuzla, prikupljeno oko 3000 potpisa od strane građana Tuzle uprkos kišnom vremenu. Članovi "Prosvjetitelja" prikupljali su potpise na tri punkta i za jedan dan su uspjeli prikupilt oko 1500 potpisa.

Slijedećeg vikenda aktivnost je sprovedena u samom Konjević Polju, kada je na održanoj tribini u subotu 16. novembra, u mjesnoj džamiji u Konjević Polju okupilo oko 200 građana, kako iz Bratunca tako iz cijelog Podrinja i mnogih drugih gradova u BiH. Tribina je imala eminentne predavače, a okupljanje obih građana je bio vid podrške i solidarnosti za roditelje i djecu ovog mjesta u Podrinju.

Prije nekoliko dana predsjednik i sekretar udruženja su noći srijedu na četvrtak prenoćili pod šatorima sa roditeljima i djecom u znak podrške, solidarnosti i saosjećanja sa roditeljim a i djecom te na taj način simbolično pozvali Bošnjake predvodnike koji bi se trebali boriti za ovaj narod da dođu pod šatore sa svojom djecom i provedu barem jednu noć. Vjerujemo da bi se tada ovaj problem mnogo brže riješio. Ovu posjetu lidera Prosvjetitelja podržala je i predstavnica organizacije Muslim Aid u Sarajevu, g-đica Mersiha Zulčić koja je u ime te organizacije za djecu priredila i prigodne poklone.

    Pored navedenih aktivnosti, predstavnici udruženja "Prosvjetitelj" boravili su kod Člana Predsjedništva BiH iz bošnjačkog naroda po pitanju problema djece Konjević Polja, a u sastavu tima kojeg je odredilo Vijeće Koordinacije Bošnjačkih nevladinih organizacija. Osnivač udruženja Mehdin Jakubović je sa jednim timom posjetio učenike i roditelje koji se nalaze u Sarajevu te im na taj način dao podršku u ostvarivanju svojih prava.

Nadajmo se da će ovaj naš mali doprinos i dove koje upućujemo Svevišnjem biti uslišane i problem što efikasnije riješen.
Sve aktivnosti udruženja "Prosvjetitelj" na rješavanju ovog problema vođene su riječima Poslanika a.s koje tretiraju odnos među muslimanima:

 „Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i naklonjenosti, je kao primjer tijela - ako se razboli jedan njegov dio, čitavo tijelo obuzme vrućica i nesanica.“ (Muslim)

www.arhiva.bhprosvjetitelj.ba